INTERVJU - Vojislav SAHBAZ Seselj |
||
 To sto se
desilo u BiH je velika tragedija?Seselj je sam zakljucio da svi muslimani nisu isti. Jedno su sarajevski muslimani - a drugo su muslimani sa podrucja Zepe. Ove prve nije uspio pobiti a ove druge jeste. Ono sto se desilo u BiH je velika tragedija. Ta tragedija je dovela do stranog mijesanja, a strano mijesanje nikome ne donosi dobro. Oni koji su se predstavljali kao njihovi glavni zastitnici, zapravo, rade protiv njihovih interesa. Sto je predmet dodatnih pogadjanja: Gorazde, Teocak, koridor u Posavini, Hrvati bi htjeli kompaktniju teritoriju, mi smo zainteresovani za dio Dubrovackog primorja, pa da se vrse kompenzacije u vidu teritorija... Amerikanci su Hrvatima dali cijelo Dubrovacko zaledje a odustalo se od davanja izlaza RS na more, taj je sporazum bio pripremljen za potpisivanje, ali je Tudjman u posljednjem trenutku odustao...
Razgovarao: Senad PECANIN Kada se medju diplomatskim korom u Bosni i Hercegovini proculo da je Seselj stigao na inauguralni prijem Nikole Poplasena u Banjoj Luci, odmah potom su se pojavili britanski specijalci i to u znacajnom broju. Vojislav Seselj, predsjednik Srpske radikalne stranke i potpredsjednik Vlade Srbije, za britanske specijalce nepozeljan je u BiH. Uskoro sam posjetio Seselja u Beogradu. Tom prilikom je on iznio svoje vidjenje rata u BiH; opsade Sarajeva;... predlozio "pravedno razgranicenje medju Srbima, Hrvatima i Muslimanima"; objasnjavao da je i on Bosnjak;... po ko zna koji put optuzio Amerikance za okupaciju; podijelio Sarajlije po svojim normama...
No, odnedavno sam o istoj stvari poceo razmisljati i drugacije. Naime, pitao sam se da li kao novinar imam prava na emocije, koje me sprecavaju da se upustam u profesionalno nesumnjivo izazovne teme. Kako sam sebi odgovorio negativno, to smo se kolega Zrno, vozac Ermin Muslic i ja nasli ispred jugoslavenskih granicnih policajaca i carinika, kojima smo objasnili da idemo na dogovoreni intervju sa Vojislavom Seseljem. Nakon sto smo dosli do granice, pozvan sam da udjem u granicnu zgradu. Komandir policije mi objasnjavao da su iskrsli neki problemi, da kolege nastave put u Beograd, a da cu ja morati malo sacekati. Kazem da i ja zurim na intervju sa "potpredsjednikom Vlade Republike Srbije, gospodinom Seseljem", ali je to slab argument. Zvoni telefon i iz razgovora komandira, koji prisluskujem, shvatam da je odnekud po mene upuceno vozilo. Kazu mi da vratim odijelo u auto, da kolege idu u Beograd, a da cu ja biti prebacen u Sid. Privodjenje Trojica smrtno ozbiljnih policajaca me smjestaju na zadnje sjediste vec zaboravljenog
stojadina.
Ne znam kako bih tacno opisao kako sam se osjecao. Stariji inspektor izlazi, a mladji zapocinje ispitivanje. Najvise ga zanimaju Dani: ciji su, ko nas placa, s kim kontaktiram i koga znam u americkoj, svedskoj, britanskoj i holandskoj ambasadi; ko je taj Soros, je li ziv, kako izgleda, gdje izlazi, zasto nama daje svoje pare, u kojim je sve zemljama aktivan? Jesam li bio u Iranu i Americi...
"A Albrightovu?"... "Pa, koga si vidio od tih visokih?" U medjuvremenu, kolege Zrno i Muslic su stigli u Beograd i obavijestili su Seseljev kabinet, a zatim su zabrinuti otisli, gdje drugo nego kolegama u Radio B92. Moji prijatelji i kolege sa ovog radija su u skupstinskom restoranu uspjeli pronaci ministra policije Stoiljkovica, koji im je odgovorio: "Mozda je neka greska. Mozda se neki zlocinac zove kao on ili slicno, pa su ga zato zadrzali." Istovremeno u Sidu, ja sve nekako vjerujem da ce sve biti u redu. U pauzi saslusanja u hodniku skiciram pitanja za intervju sa Seseljom. "Ako nemas nista protiv, daj da pogledam pitanja za Seselja?" Pronalazim ljubaznu formulaciju koja ce mu staviti do znanja da ne dam listu sa pitanjima. Kada je shvatio da ja, ustvari, nisam razumio da se radi o naredjenju, ponovio je zahtjev. Ovaj put nisam mogao odbiti. Nakon skoro sestocasovnog zadrzavanja uvode me u ured starijeg inspektora. "Gospodine Pecanin, izvolite vas pasos. Molim vas, izvinite, bila je greska. Sretan vam put i, molim vas, oprostite." Iz obliznje poste javljam se kolegama i Seseljevom kabinetu, gdje intervju pomjeramo za 16 sati. Stizem u Beograd sa malim zakasnjenjem, ali kasni i lider radikala.
Ono sto se desilo u BiH je velika tragedija Uz vrlo srdacan prijem, kaze da Dane narucuje u Banjoj Luci i da nas cita. Prije pocetka razgovora Seselj se prisjeca da je posljednji intervju za tadasnje Nase dane imao u kafani "Ruski car" u Beogradu 1991. godine, koji se zavrsio tako sto je dvojicu novinara nokautirao, a treci mu je stolicom razbio glavu. Poceli smo razgovor. Interesira se za Sarajevo, cudi se sto se ja cudim kada kaze da ce on opet nekad setati Sarajevom. Raspituje se za dosta ljudi u gradu i moli me da nekima i prenesem pozdrave. Gospodine Seselj, da li Vam je tesko pao nacin na koji ste prije nekoliko dana morali napustiti Bosnu i Hercegovinu? SESELJ: Meni je tesko sto se Bosna i Hercegovina uopste nasla u situaciji u kakvoj je
sada. Pogotovo Republika Srpska. Ocigledno je rijec o americkoj okupaciji i okupatori su
sve beskrupulozniji.
SESELJ: Ono sto se desilo u BiH je velika tragedija. Ta tragedija je dovela do stranog mijesanja, a strano mijesanje nikome ne donosi dobro. Nadam se da su napokon i Muslimani shvatili koliko im je sudbina bila tragicna i koliko su izmanipulisani u ovom ratu. Oni koji su se predstavljali kao njihovi glavni zastitnici, zapravo, rade protiv njihovih interesa. Na kraju krajeva, od tih 51 odsto Federacije Bosne i Hercegovine, koliko ja znam, pod muslimanskom kontrolom nije ni polovina, mozda polovina, 24 odsto, sto je zaista nevjerovatno. Izlaz iz svega ovoga vidim u dogovoru sva tri naroda, o pravednom razgranicenju, o dobrim medjusobnim odnosima i onda im vise nikakav Westendorp nece biti potreban, nikakav americki okupator. Vi ste rodjeni u Sarajevu. U kom dijelu Sarajeva ste zivjeli i odrasli? SESELJ: Zivio sam prvo na staroj zeljeznickoj stanici, a onda na Grbavici, ali sam u skolu isao u Prvu gimnaziju, pa na Pravni fakultet, u stari dio Sarajeva. Interesuje me koja Vas emocija najvise veze za Vase sarajevsko djetinjstvo i mladost? SESELJ: Veze me mnogo emocija. Ja sam tamo zivio 29 godina, do odlaska u zatvor. Imao sam mnogo prijatelja, u svim dijelovima Sarajeva gdje sam zivio, gdje sam radio, i gdje sam studirao, mnogo i lijepih i ruznih uspomena, ali u cjelini, Sarajevo mi je ostalo u lijepom sjecanju. Kako ste uspjeli postati najmladji doktor nauka na Sarajevskom univerzitetu? SESELJ: Ja nisam postao doktor nauka na Sarajevskom univerzitetu, nego na Beogradskom. U Sarajevu sam zavrsio Pravni fakultet za dvije godine i osam mjeseci. Imao sam veoma visok prosjek, stekao sam onu klauzulu na osnovu koje sam imao pravo da prijevremeno polazem ispite i tako sam brzo zavrsio. Onda sam se na postdiplomski upisao na Pravnom fakultetu u Beogradu, na ustavno-pravno-politickom smjeru, i vrlo brzo magistrirao i doktorirao, sve zajedno sa 25 godina. Mozete li nam ukratko reci kako ste dosli u sukob sa tadasnjom partijom? SESELJ: Dolazio sam cesto u sukob, ali sve na lokalnom nivou. Vec kao gimnazijalac bio sam buntovnik. Jednostavno nisam trpio nepravdu. U gimnaziji sam bio prvo predsjednik zajednice ucenika skole, pa predsjednik skolskog komiteta omladine, i zaista sam uvijek iskreno, iz najboljih namjera kritikovao sve negativne pojave u drustvu, istina, tada jos sa komunistickih pozicija. Za mene je bio problem sto se drustvena praksa toliko razlikuje od proklamovane teorije. SESELJ: Na Pravnom fakultetu sam imao nekoliko sukoba od kojih je najupecatljiviji sa Fuadom Muhicem, koji je bio kandidat za dekana. Ja sam bio protiv njegovog izbora iz vise razloga: prvo, zbog nekog njegovog moralnog pada, kada je odustao od svojih politickih i teorijskih stavova pod prijetnjom iskljucenja iz Partije, a poslije sto je neuredno ispunjavao svoje profesorske duznosti, neprekidno bio u pijanom stanju, zapostavljao nastavu, zapostavljao ispite, itd, jednostavno, nije se ponasao kao fakultetski profesor u pravom smislu rijeci. Na Fakultetu politickih nauka takodje je bilo nekoliko sukoba sa Partijom, od kojih je posljednji kulminisao mojim iskljucenjem iz Saveza komunista, i to odlukom opstinskog komiteta. Centralni komitet, koji je koordinisao tom akcijom, nije se usudjivao da ide u moju fakultetsku organizaciju, s obzirom da su svi studenti listom bili uz mene. Druzenje s Behmenom i Zivaljem Zanima me sta danas mislite o Brani Miljusu? SESELJ: On je bio covjek iz aparata koji je radio svoj posao, u trenutku mi se lijepo namjestio da otvorim aferu povodom plagijata u njegovom magistarskom radu, jer mu je recenzent bio Hamdija Pozderac. To je bio nacin da pomognem Nenadu Kecmanovicu, protiv koga je krenula lavina optuzbi iz Centralnog komiteta zbog njegovih napisa u beogradskom Ninu, pa sam ja na taj nacin pravio neku ravnotezu i krenuo direktno na Hamdiju Pozderca, sto je Hamdija i shvatio. Posljedice su bile takve da je hajka jenjala protiv Kecmanovica, ali se sve usmjerilo na mene. Ko su profesori i intelektualci u Sarajevu u to doba koji su stali u Vasu odbranu? SESELJ: Bio je izvjestan broj profesora intelektualaca koji su javno stali, pogotovo na fakultetu, a bilo je i onih koji nisu imali hrabrosti da se javno suprotstave ali nisu htjeli ni da se prikljuce progoniteljima. Na fakultetu to su: Nenad Kecmanovic, Boro Gojkovic, Dzemal Sokolovic, Hidajet Repovac, Momir Zekovic, Ina Ovadija-Musafija i niz drugih, tako da su sjednice i do tri sata nocu trajale, nekada i do pet sati ujutru, na kojima je insistirano da se izbacim iz nastave, da se premjestim na institut, da se proglasim ideoloski nepodobnim za rad sa studentima. Jeste li odrzali ijedan prijateljski odnos sa ljudima koji su danas u Sarajevu? SESELJ: Ne, jednostavno ne znam kako bi neki od njih reagovali poslije svega ovoga sto se desilo, ali vam govorim o ljudima za koje me vezu lijepe uspomene. Jedan od tih ljudi je sigurno Hidajet Repovac, nadam se da ova izjava nece izazvati njemu neke neprijatnosti u Sarajevu, smatram ga izuzetno casnim i pametnim covjekom. Jeste li osobno poznavali nekog od danas vodecih bosnjackih ideologa i politicara? SESELJ: Upoznao sam u zatvoru Omera Behmena, upoznao sam Huseina Zivalja, lijepo smo se druzili u zatvoru, razgovarali smo korektno; kada bi neko dobio paket, uzajamno smo se cascavali. Znao sam i neke iz opozicionih partija, poput Nijaza Durakovica, Nijaza Skenderagica itd.
Gospodine Seselj, kada ste Vi postali cetnik? SESELJ: Ja mislim da je cetnistvo na ideoloski, komunisticki nacin izvitopereno kao pojam u decenijama iza Drugog svjetskog rata. Cetnici su bili borci za slobodu svog naroda. Medju njima je, naravno, bilo najvise pravoslavnih Srba, a bilo je i Muslimana, bio je cak cetnicki vojvoda Ismet Pupovac, koji je komandovao jedinicom od dvije hiljade cetnika Muslimana. Onda, Mustafa Delalic je bio potpredsjednik Drazinog nacionalnog komiteta. To je bio jedan izrazito patriotski srpski nacionalni pokret, a onda su komunisti svasta pripisivali cetnistvu poslije rata. Ja ne mogu da kazem da su svi cetnici bili dobri.
Bilo je medju njima losih ljudi, bilo je i zlocinaca, kao sto u svakom ratu ima zlocinaca, ali u ideoloskim nekim floskulama komunisti su nastavili gradjanski rat unutar srpskog naroda i glavne zrtve tog gradjanskog rata u ideoloskom smislu bili su upravo cetnici.
SESELJ: Ja sam veoma rano poceo da proucavam neke istorijske cinjenice i da sirim vidike u odnosu na one knjige koje su mi bile dostupne kroz skolovanje, a o cetnistvu u Drugom svjetskom ratu medju starijim ljudima se uglavnom nije pricalo, prikrivalo se, i ako bi se ponesto reklo, vodilo se racuna da to djeca ne cuju. Sto se tice nekog mog porodicnog miljea, po majcinoj liniji je u porodici otprilike pola bilo u cetnicima, pola u partizanima. U ocevoj isto tako. Ali se, bar u tom kraju Hercegovine odakle su moji, uglavnom nisu medjusobno ubijali. Do '43. godine u selu gdje mi je majka rodjena, svi su bili cetnici. U septembru 1943, kad je kapitulirala Italija, svi su presli u partizane i jos poslije rata skoro svi obezbijedili boracke penzije. Takva su vremena bila. Americka strahovlada Jeste li ikada zaista iskreno vjerovali u ostvarenje srpske drzave zapadnom granicom Karlovac - Virovitica - Karlobag? SESELJ: Ja jos uvijek vjerujem, ja mislim da ce se to ostvariti. Ova americka strahovlada u svijetu nece jos dugo potrajati. Rusija ce se uspraviti i pobunit ce se neke evropske sile protiv americke dominacije, i sljedeca podjela interesnih sfera ponovo aktuelizira srpsko pitanje. Ne mislite valjda da cemo se mi, Srbi, ikada pomiriti sa cinjenicom da je milion Srba protjerano iz Tudjmanove ustaske Hrvatske. Nikad se s tim necemo pomiriti. Da li osobno osjecate odgovornost pred stotinama hiljada Srba koji su posli za Vasom idejom i ostali bez domova u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu? SESELJ: Nije to moja ideja. To je srpska ideja otkako postoji srpski narod, i nisu ti Srbi posli za mojom idejom. Ja sam bio nepoznati, beznacajni politicar u Srbiji, na samom pocetku, kad su vec duge kolone izbjeglica pocele stizati iz Slovenije, Hrvatske i kad su preplavile Srbiju. Savjest mi je potpuno cista Stidite li se srpskih zlocina pocinjenih u ratu u BiH?
Kako komentirate cinjenicu da Vas drzavnici, diplomate i mediji iz citavog svijeta nazivaju ekstremistom, ultranacionalistom, pa cak i fasistom? SESELJ: Mogu da me nazivaju kako god hoce. To mene ne interesuje. Ljudi do cijeg misljenja je meni stalo imaju dobro misljenje o meni. Ko su ti ljudi do cijeg misljenja je Vama stalo? SESELJ: Ja sam imao nedavno vrlo uspjesnu posjetu Rusiji. Imamo dosta dobre prijatelje u Slovackoj, Bjelorusiji, Francuskoj, Kini i mnogim drugim drzavama. Amerikanci u Sarajevu govore da ste se u Banjoj Luci uplasili da je SFOR dosao po Vas na osnovu tajne optuznice Haskog tribunala... SESELJ: To je smijesno. Kako to mogu da kazu kad se nisu usudili ni da mi pridju. Ja sam sjedio u restoranu na prvom spratu. Oficiri SFOR-a nisu smjeli da se popnu uz stepenice, nego su cekali da se pojavi predsjednik republike Nikola Poplasen, da njemu daju pismo za mene. Mi smo se konsultovali sta da radimo: u nekim drugim prilikama pruzili bismo otpor, izazvali bismo incident. Banja Luka je vec bila pocela da se budi. Veliki broj ljudi je dosao pred hotel i sforovci bi morali da se povuku, ali, zakljucili smo da je pametno da taj incident sada izbjegnemo s obzirom da pred Nikolom Poplasenom stoji citav niz vaznih ustavnih obaveza i ne bismo htjeli da na to bacimo sjenku, niti da pruzimo povod Westendorpu. Da li razmisljate o novom dolasku u Bosnu? SESELJ: U najskorije vrijeme ponovo cu doci u RS. U Bosnu jos nisam razmisljao da dodjem, niti imam neki poziv. Mozda cu jednom i tamo doci, ali ako budem pozvan. Bez obzira na odluku Ureda visokog predstavnika? SESELJ: Ja sam vec najavio na konferenciji za stampu da cemo izraditi 10.000 bejzbol palica i pojaviti se u RS-u, da vidimo da li ce se Amerikanci usuditi da pucaju na ljude bez oruzja. A ako ne mogu da pucaju, da vidimo kako ce se suprotstaviti bejzbol palicama. Mi u tome imamo jako mnogo iskustva iz Bijeljine i Brckog. Mozda se sjecate otimanja predajnika Udrigovo, kada smo Amerikancima ocitali dobru lekciju. Podsjecam Vas na Vase ocjene o predsjedniku Milosevicu kao paranoicnom tiraninu i Mirjani Markovic kao Eleni Ceausescu. Jesu li se aktuelnom vladajucom koalicijom promijenili oni ili Vi? SESELJ: Nase stranke su bile u zestokom politickom sukobu od kraja 1993. do 1996. Sukob je bio toliko ozbiljan da sam ja nekoliko puta bio u zatvoru. U toj zestokoj politickoj borbi ja na raspolaganju nisam imao druga sredstva osim rijeci. Ja sam uvijek na izlasku iz zatvora drzao mnogo zesce politicke govore od onih zbog kojih sam odlazio u zatvor. To je bio jedan nacin prkosenja rezimu. Otkad je formirana Vlada narodnog jedinstva, mi izuzetno dobro saradjujemo, nalazimo zajednicki jezik u svim politickim, ekonomskim, pogotovo nacionalnim pitanjima. Je li Vam bracni par Milosevic-Markovic oprostio te kvalifikacije? SESELJ: Niti ja njima imam sta oprostiti, niti oni meni. Politicari se ne rukovode emocijama, politicari se rukovode konkretnim politickim interesima, a konkretan politicki interes Srbije je ova Vlada narodnog jedinstva. I sve nase licne sujete morali smo da ustupimo pred tim nacionalnim interesom. (???) Jesu li programi i ciljevi radikala u Srbiji i RS-u isti? SESELJ: Da. Programski ciljevi svih radikala su identicni i oni su sadrzani u nasem programu u sto tacaka koji je u maju mjesecu posebno stampan u posebnom izdanju Velike Srbije za Republiku Srpsku. To je nas program, to je program svih srpskih radikala. U sustini, mi smo jedna politicka partija. Formalno postoje tri politicke partije, prije su postojale cetiri. U Krajini je djelovala Srpska radikalna stranka i bili smo parlamentarna partija. Inace, Srpska radikalna stranka je registrovana u Srbiji, u republickom i saveznom ministarstvu, i to srpska radikalna stranka koja nosi moje ime, jer su nam pokusali svojedobno oteti naziv u Crnoj Gori. I registrovana je Srpska radikalna stranka Republike Srpske u Banjoj Luci. Radikali u RS-u imaju program koji je u potpunoj suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom? SESELJ: Taj program nije u suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom. Jedno je Dejtonski sporazum, a drugo su programski i politicki ciljevi i zelje. Ne mislite valjda da je Dejtonski sporazum nesto sto je vjecito i nepromjenljivo. On se moze i mijenjati, ali konsenzusom tri naroda u bivsoj BiH. Ja mislim da je moguc i taj konsenzus kad kod svakog od tri naroda sazrije uvjerenje da su izigrani u svemu ovome, da su zrtve ambicija velikih sila i da su neki od njih bili potpuno izmanipulisani i uvuceni u rat koji im nije trebao. Vi ste mozda upoznati da je '91. i '92. godine nudjeno Izetbegovicu da BiH ostane u sastavu skracene Jugoslavije kao ravnopravna federalna jedinica i da je '92. nudjeno Izetbegovicu da bude predsjednik te skracene Jugoslavije. On je prihvatio, pa kad se vratio u Sarajevo, po nagovoru zapadnih sila je odustao. A mozete misliti kako bismo danas svi bili u boljoj poziciji da je BiH ostala u sastavu te skracene Jugoslavije. Ostala bi Makedonija, sacuvali bismo Republiku Srpsku Krajinu i ne bi doslo do strane okupacije. A tamo gdje su sada Muslimanima Hrvati saveznici, Muslimani propadaju. Bosnjak Da ste Vi bili umjesto predsjednika Milosevica, da li biste potpisali Dejtonski sporazum? SESELJ: Mislim da ne bih potpisao taj sporazum, ali to je za nas svrsena cinjenica. Mi smo bili protivnici Dejtonskog sporazuma u vrijeme njegovog potpisivanja. Koliki je Vas uticaj na radikale u RS-u i predsjednika Poplasena? SESELJ: Uticaj je ideoloske vrste. Nije institucionalan. Mi se radikali drzimo naseg politickog programa, a koliko ja uticem na Nikolu Poplasena, toliko on utice na mene; mozda nekad vise ja na njega, nekad vise on na mene. U svakom slucaju, mi razgovaramo, dogovaramo se, kreiramo politiku srpskih radikala i svi se drzimo tog programa od sto tacaka. To je ono sto nas povezuje i sto je svima nama zajednicko. Ima li Jugoslavija interesa za uspostavljanje diplomatskih odnosa sa BiH? SESELJ: Imamo interes za uspostavljanje diplomatskih odnosa, zeljeli bismo da se uspostave diplomatski odnosi, ali to prvenstveno zavisi od vlade u Sarajevu. Ne moze BiH optuzivati Saveznu Republiku Jugoslaviju kao okupatora, kao agresora i traziti isplatu ratne stete, a pretendovati na dobre politicke odnose. Posto nije bilo rijeci ni o kakvoj agresiji, BiH se otcjepljivala, a ne SRJ, Srbija ili Crna Gora. S druge strane, ako BiH ima interes, onda cemo uspostaviti diplomatske odnose na ravnopravnoj ravni, a ako nema, mi cemo cekati, nama se ne zuri. S druge strane, mi zelimo i ratifikaciju Sporazuma o posebnim odnosima sa Republikom Srpskom. To je kao mogucnost takodje predvidjeno Dejtonskim sporazumom. Gospodine Seselj, imam utisak da srpski nacionalisti mrze, ali postuju Hrvate, dok je s Bosnjacima situacija drugacija: preziru ih i ne priznaju kao narod. Sta mislite o mom utisku? SESELJ: Morali bi neke stvari tu da razjasnimo. Sta su to Bosnjaci? Mi, ako govorimo o tri naroda, mislimo na Srbe, Hrvate i Muslimane. To je novi naziv. Ja mislim da je on neprikladan, jer sam i ja Bosnjak. Rodjen sam u Bosni, otac i majka su mi odatle, i njihovi roditelji, i pradjedovi itd. Po cemu vi mozete biti Bosnjak, a ja nisam Bosnjak? Mozete i Vi biti. SESELJ: Pa Bosnjaci smo, ali biti Bosnjak je regionalna odrednica. Sto se tice muslimanske nacije, ja je kao sociolog i kao naucnik osporavam. Sta su Muslimani? To su Srbi ciji su preci prije vise vijekova, neki prije 50 godina, sa pravoslavne vjere presli na muslimansku. Zadrzali su i srpski jezik i mnogo srpskih obicaja i mnogi od njih srpsku nacionalnu svijest. To su istorijske cinjenice. Ali, meni ni na kraj pameti nije da nekoga ko misli ili govori da nije Srbin na silu natjerujem da bude Srbin. Mislim da je tako lijepo pripadati srpskom narodu da bi bilo uvredljivo tjerati nekoga da bude Srbin ako on to ne zeli. Bilo da je rijec o bosanskim Muslimanima, bilo da je rijec o Makedoncima, ili bilo kome drugom. Sto se tice odnosa, ja sam uvijek imao simpatije prema Muslimanima. I mogu vam ovo reci, to otvoreno govorim na vise drugih mjesta: kroz djetinjstvo, kroz mladost, zivot u Sarajevu, ja sam uvijek medju Muslimanima imao iskrenih prijatelja, a medju Hrvatima nikada nijednog. SESELJ: Mnogi ljudi su mislili drugacije i desilo se to sto se desilo. Ali ja sam jos '90. godine uputio jedno cirkularno pismo najistaknutijim muslimanskim intelektualcima u Sarajevu koje je pocinjalo rijecima "Braco Muslimani", gdje sam ih upozorio sta Hrvati spremaju, sta razmisljaju, koje su opasnosti, uputio ih na citav niz istaknutih imena srpske istorije, imena ljudi muslimanske vjeroispovijesti koji su bili veliki Srbi i trazio sam bratsku slogu i solidarnost. Mozete da dobijete tekst tog pisma. Objavio sam ga u knjizi Debrozovizacija drustvene svesti. Jos bih htio nekoliko rijeci povodom toga. Sto se tice sadasnjeg naseg odnosa, on je determinisan ratom. Da se nije desio ovaj rat, mi bi i dalje bili za zajednicki zivot, bili bi za zajednicku drzavu itd. Ovaj rat je ipak donio izvjesne posljedice. Velika je krv prolivena i treba da prodje mnogo vremena dok se izbrisu uspomene na tu veliku krv. Ne mogu se nikada definitivno izbrisati, ili bar dok ne zacijele rane onih koji su direktno pogodjeni ovim ratom. U svakom slucaju, treba sto prije normalizovati politicke odnose, treba stvoriti jednu tolerantnu atmosferu, i mislim da bi najbolja varijanta bila definitivno razgranicenje u BiH, s tim sto bi Muslimanima moralo da se garantuje onih 35 odsto teritorije koje je garantovala Kontakt-grupa, Srbima 49 odsto, a Hrvatima 16 odsto. Ako se sloze Srbi i Muslimani... Mislite da bi to sve moglo bez novog rata? SESELJ: To sve zavisi od zapadnih sila, jer oni sve sto rade, rade u korist Hrvata. To je nas problem, i nas Srba i vas Muslimana. Ako se postigne dogovor izmedju Srba i Muslimana, onda ce Hrvati to morati da prihvate, pogotovo sto je rijec o jednom principijelnom dogovoru koji proizilazi za njih iz odluka Kontakt-grupe. Vi se sjecate, vjerovatno, iz '95. godine da je Kontakt-grupa insistirala da Muslimani imaju 35 odsto teritorije, Hrvati 16 odsto, a Republika Srpska 49 odsto i da su se oko toga vodili sporovi. To treba reafirmisati kao nacelo, onda jos postici neke granicne korekcije, da vidimo sta je to sto je Muslimanima neophodno, sta je Hrvatima neophodno, ono sto je neophodno nama Srbima, sto bismo htjeli da bude predmet tih dodatnih pogadjanja. To je pitanje Gorazda, mozda Teocaka, mozda nesto sireg koridora u Posavini. Da vidimo sta je to sto je poseban interes Muslimana, ja to ne bih sad htio da licitiram, iako vec odredjene stvari imam u vidu. Hrvati vjerovatno zele neku kompaktniju teritoriju, sto bi se moglo dogovoriti, ali, naravno, u tih njihovih 16 odsto. Ako zele nesto dalje, mogu se dogovoriti sa Srbima, mi smo zainteresovani za dio Dubrovackog primorja, pa da se vrse kompenzacije u vidu teritorija. Ovo sto su radili Amerikanci, vi znate, sve su po zeljama uradili Hrvatima. Dali su im cijelo Dubrovacko zaledje. A odustalo se od davanja izlaza RS-u na more, to je onih 0,60 odsto teritorije koji nedostaje RS-u, i taj je sporazum bio pripremljen za potpisivanje, ali je Tudjman u posljednjem trenutku odustao. Kaze, treba da se konsultuje sa svojima u Zagrebu, i vise nikada nije doslo do potpisivanja. Nikako sebi ne mogu da dokucim motive za svirepost srpske vojske pokazanu u Srebrenici. Mozete li... SESELJ: Ja ne znam o kojoj vi svireposti govorite? Osam hiljada ubijenih...
Uzmimo sve te cinjenice, ali osam hiljada... SESELJ: ...i treca stvar, u vrijeme te operacije oko Srebrenice, ja sam bio u zatvoru u Gnjilanu i zaista nemam neposredne podatke. U principu sam za to da se sve istrazi i da niko ne smije biti van principa odgovornosti za sve sto je u ratu uradio, ali odgovornost uvijek mora biti konceptizovana... Kad je u pitanju Srebrenica, cini mi se da je to morala biti politicka odluka. SESELJ: Znate sta, treba da vidite kakva je tu bila uloga holandskih vojnika, i ako je bilo likvidacija, ko je sve u njima ucestvovao. Otkud bas jedan Hrvat, Erdemovic, da svjedoci u Haagu? A sta je to kad se neko ubije vezanih ruku ili neko bez oruzja u rukama? Tu treba biti do kraja nemilosrdan, ali uvijek do kraja treba biti konkretizovan. Odgovornost i krivica moraju biti konkretizovani. Hoce li Srbija kapitulirati pred medjunarodnim zahtjevom za rjesavanje kosovske krize? SESELJ: Dok je ove vlade, Srbija sigurno nece kapitulirati. Mi necemo prihvatiti nikakvo izdvajanje Kosova i Metohije iz ustavnog sistema Srbije. To je sigurno. Vec ste reterirali u Vasim stavovima o Kosovu: dolazak medjunarodnih posmatraca... SESELJ: Jeste, ali to nije reteriranje u pogledu pravnog sistema Srbije, nije u pogledu ustavnih principa, nego u pogledu aktuelne politike. Nas je uslov bio da nas prvo vrate u OEBS pa da onda dodju strani posmatraci, OEBS-ovi posmatraci. Ovdje je nase bilo u tome sto smo prihvatili da dodju posmatraci a da prethodno nismo bili prihvaceni u OEBS-u. To je prvi korak. SESELJ: To nije prvi korak. Jedno su principi, a drugo su diplomatske finese. S druge strane, nije nama ni nekorisno sto dolaze posmatraci, ocekujemo veci broj posmatraca iz prijateljskih zemalja Rusije, Slovacke, Ukrajine i slicnih koji ce dati neku objektivniju sliku onog sto se desava na Kosovu. Prvi, drugi i treci muslimani Kada ce Jugoslavija izaci iz medjunarodne izolacije u kojoj se sada nalazi? SESELJ: Pa, dok se ne polome zubi Americi ili dok Amerika ne slomi nas otpor, sigurno necemo izaci iz izolacije. Vi mislite da je vasa drzava izasla iz izolacije, to je jedna zabluda. Vi i sada osjecate kako je to zivjeti pod americkom okupacijom, po americkom diktatu. Vi ste jedna drzava nad kojom postoji protektorat. Mi nikada ne zelimo da Srbija i SRJ budu u tom statusu. Meni je iskreno, mozete mi vjerovati ili ne vjerovati, nemam nikakvog politickog ili nekog drugog interesa da vam govorim to sto vam govorim, ali meni je zao sto je do toga doslo. Jer, nas princip kojim smo posli '90. i '91. godine - svi Srbi u jednoj drzavi, podrazumijevao je i princip - svi Muslimani u jednoj drzavi. S obzirom da je ovo namijenjeno citalackoj publici, skoro vecinu tiraza prodajemo u Sarajevu, imate li nesto da kazete sto Vas nisam pitao. Uopce, da li Vam je zao ratne sudbine Sarajeva? SESELJ: Meni je zao ratne sudbine cijele BiH i Srpske Krajine. Meni je zao sto je uopste doslo do ovog rata, ali rat se ocigledno nije mogao izbjeci. Mozda je i mogao, pokusavali smo, ali nije uspjelo. Nije, naravno, dolazilo u obzir ono sto su zapadne sile obecavale Izetbegovicu. Trebalo je u startu da zna da nije moguca nezavisna BiH; jednostavno, Srbi nisu htjeli da se otcjepljuju od svoje matice i nisu htjeli da zive u drzavi gdje ce Muslimani biti vecina. To nijedan narod na svijetu ne bi prihvatio, da budete u jednoj drzavi vecinski narod, a da vas neko prevodi u drzavu gdje cete biti manjinski. To nigdje bez rata ne moze da se provede. Vi ste zivjeli sa muslimanima i dobro ih poznajete. Cesto govorite o opasnosti islamskog dzihada itd. Da li zaista vjerujete da bosanski muslimani u sebi imaju taj potencijal za stvaranje neke islamske drzave? SESELJ: Posto sam toliko dugo zivio sa muslimanima, ja sam odavno zakljucio da svi muslimani nisu isti, kao sto ni svi pravoslavni Srbi nisu isti. Ja jasno razlikujem, jedno su sarajevski muslimani koji su zivjeli evropskim nacinom zivota, s kojima sam zaista imao dobre odnose, mnogo prijatelja medju njima, a drugo su muslimani sa podrucja Zepe ili drugih zabacenih dijelova kojima je zivot jednostavno bio u sasvim nekom drugom idejnom sklopu. A trece su muslimani Sandzaka, koji su mnogo zle krvi unijeli u Sarajevo i cijelu BiH. Objavljeno u broju 89 DANA
(Tekst izmjenjen bez odobrenja autora) |
d izbijanja rata na ovim prostorima nisam
putovao u ostatak bivse domovine koji se jos uvijek zove Jugoslavijom. Svaki put kada mi
se cinilo da sam blizu odluke da odem, osjetio bih mucninu, fizicku mucninu u zelucu:
pomisao na susret sa gradovima, ukljucujuci i moj rodni, koji zive svoje zivote na ivici
zasluzene bijede, iz kojih su kretale okicene kolone ubica i rusitelja Dubrovnika,
Vukovara, Sarajeva, Gorazda, Srebrenice... 
Ne mogu reci da su svi cetnici bili dobri
SESELJ: Ja znam pouzdano da su muslimanski civili, zene i djeca
transportovani prema Tuzli. Drugo, znam da su se mnogi Muslimani za koje se tvrdi da su
ubijeni, koji su na spiskovima navodno ubijenih, poslije pojavljivali kao glasaci na
izborima...