Make your own free website on Tripod.com

 

Predsjednik je Tesko PitanjeBosna

Logori u 'BUNKERU'

Dretelj u svakom slucaju ZABRANJEN

d.gif (490 bytes)retelj. O Dretelju mozemo govoriti samo specijalisticki. Fotografije toga koncentracijskog logora mogu se tretirati samo kao pornografija. Ako o Dretelju progovorimo kao ljudi ili ako te slike pokazemo ljudima, time cemo uvrijediti Hrvate. Hrvati su za celnike Matice hrvatske, naravno, vazniji od ljudi, pa je i priroda njihove solidarnosti time uvjetovana.

Knjigu dnevnickih zapisa "Domovina je tesko pitanje" nitko nije procitao, a ipak je zabranjena !!!

(1405 bytes)

Cenzorima nije bilo sumnjivo ni ime autora Branka Matana, a ni pretpostavljeni sadrzaj rukopisa. Bas nista od onoga sto je moglo biti napisano ili sto je moglo biti misljeno kao smisao jednoga teksta glavarima Matice hrvatske nije bilo ni na kraj pameti.

Radi se, dakle, o jednoj neobicnoj zabrani, o necemu sto se odmah dade uvrstiti u planetarni bizarij zabranjivanja:
knjiga je 'zgromljena' zbog fotografije na straznjici korica:

Za hrvatsku nacionalnu stvar je vazno samo to da Hrvati nikada ne postanu gradani i da ne pocnu razmisljati dominantno - kao ljudi - jer bi se tada mogli rasprsiti i diferencirati. Mogli bi izici iz shupka kosmosa i postati jako osjetljivi na cinjenicu da bi netko u njihovo ime pokusao - otvarati koncentracijske logore -

Hrvatski koncentracijski logor Dretelj
pix.gif (45 bytes)
Izgladnjeli zatocenici hrvatskog logora Dretelj
Fotografija zbog koje je zabranjena Matanova knjiga

Na njoj su prikazani ljudi, hercegovacki muslimani, koji upravo napustaju hrvatsk'i koncentracijski logor Dretelj. celnike Matice hrvatske slika je toliko zgrozila da su cijeloga Matana zabranili i tim povodom izdali priopcenje koje svojom nerazumljivoscu i potpunim semantickim rastrojstvom sugerira da su, jadni, znali kako promptno moraju zabranjivati, ali su isto tako znali da bi ih svaka suvisla rijec izgovorena tom prigodom mogla prilicno skupo kostati, pa su poput pokislih kokosiju na ledenoj jesenjoj kisi tek kokodaknuli, uvjereni kako ce to hrvatskoj javnosti biti sasvim dovoljno.

Ali onda su, naravno, poceli davati izjave za novine, saputati po hodnicima i pravdati se, a cim se pocnes pravdati, vec ce ti izletjeti iz usta i ono sto si namjeravao sakriti...
Jedan od maticara, istovremeni strucnjak za knjizevnost, estetiku i nacionalnu stvar, tako je kazao da je fotografija Dretelja problematicna jer prizor podsjeca na srpske koncentracijske logore.

Da je snimateljski kadar i rakurs bio drukciji, tada ne bi bilo problema, ali eto, rakurs je bio takav i takav, pa bi se zbog njega hrvatski narod mogao naci uvrijedenim.

Celnici Matice hrvatske ili, preciznije receno, oni koji su zabranili knjigu zbog rakursa iz kojega je snimljen Dretelj, pripadaju onoj vrsti hrvatskih inteligenata koji se dice time da su protiv brutalnih skretanja Tudmanove politike, pa su samim time i protiv koncentracijskih logora, jer oni kao ovlasteni i ovjereni cuvari nacionalne kulture znaju biti pazljivi i prema drugim nacijama i kulturama. Ti ljudi ce rado otici do Venecije ili Beca, sudjelovati na okruglim stolovima, skropiti secernom vodicom svoje domacine, uvjeravati ih u svoju uljudenost, ali i u to da koncentracijski logori nisu bili proizvod hrvatske drzavne politike, nego stvar nekih izoliranih i razbojnickih skupina ljudi. Oni su u stanju reci i da to uopce nisu bili hrvatski logori, nego se radilo o hercegovackim logorima.

Tako oni misle i govore dok putuju po inozemstvu, uce svoje studente na zagrebackim fakultetima ili sudjeluju u benignim teatrima nasega gradanskog neposluha, recimo u demonstracijama za Radio 101, u osudama PDV-a na knjigu ili u lamentacijama nad razbijenom glavom Vlade Gotovca, ali cim se nadu sami sa sobom, pred fotografijom Dretelja i pred cinjenicom da svi koncentracijski logori ovoga svijeta izgledaju neobicno slicno, tada se u njima bude brutalni sovinisti koji su spremni postati dio iste one vojnice koja je u Hrvatskome slovu pripremala streljacke vodove, iste one topnicke bitnice koja je rusila Stari most, te konacno - iste one nacionalne politike koja je na teritoriju susjedne drzave otvarala koncentracijske logore.

(1405 bytes)

Ti ljudi uvijek igraju dvostruku igru, igru razlicitih rakursa. Oni zapravo u rakursima i razmisljaju. Jednako glasno i zucljivo oni ce se danas ogradivati od hrvatskih zlocina, ali cim netko o tim zlocinima progovori preko mjere njihove secerne mise, oni ce se opet glasno i zucljivo zaloziti u obranu nacionalne stvari. I neprestano ce nesto trabunjati o rakursima i razlikama izmedu drzave i rezima, te izmedu ovih i onih koncentracijskih logora. Pokusate li ih podsjetiti na cinjenicu da je Hrvatska o logorima sutjela i da su upravo oni u svojoj sutnji bili najglasniji, a da bi sada bilo vrijeme da se ta sutnja prekine, oni ce vas najprije uvjeravati kako su negdje, nitko ne zna gdje, govorili o Dretelju jos 1993., a ako vas ne uvjere, vec ce vas optuziti da ste srpski konfident ili da zelite hrvatskome narodu nametnuti osjecaj kolektivne krivnje.

Njihova strategija je jasna. O Dretelju mozemo govoriti samo specijalisticki, a fotografije tog koncentracijskog logora mogu se tretirati samo kao pornografija, umotane u neprozirni celofan, jer bismo inace, ako o Dretelju progovorimo kao ljudi ili ako te slike pokazemo ljudima, time mogli uvrijediti Hrvate. Hrvati su za celnike Matice hrvatske, naravno, vazniji od ljudi, pa je i priroda njihove solidarnosti time uvjetovana. Naime, ukoliko smo sa zrtvama hrvatskih koncentracijskih logora ljudski solidarni, tada se nas odnos prema njima ne moze razlikovati od odnosa prema zrtvama srpskih ili njemackih logora, ali tada ni nase gadenje prema politikama iz kojih se radaju logori ne moze biti nijansirano. Nacionalisti ne mogu podnijeti da covjek ne vidi razliku izmedu muslimana u Dretelju i zidova u Auschwitzu, niti razliku izmedu "ministra za logore" u Zagrebu i "ministra za logore" u Berlinu.

(1405 bytes)

Jednako tako, njima je nepodnosljiva odsusnost hrvatske solidarnosti koja nalaze da svojim ljudima smatramo i nase logornike i logorske upravitelje, te da ih cak i branimo ako ih netko sa strane zeli suditi.

Nema sumnje da ce ti hrvatski maticari vec pronaci rakurs iz kojega ce nas vec sutra uvjeriti da nisu zabranili fotografiju Dretelja, dapace, oni su je preporucili za sto cesce prikazivanje. Ali ni taj rakurs nece se razlikovati od prethodnih jer ce biti uvjetovan onim sto je u Hrvata nacionalna stvar. Ona se, naime, neprestance mijenja, evo vec od stoljeca sedmog, danas ona ima facijalni grc i kompleks koncentracijskih logora, ali to nije definitivno i dovrseno. Sve, naravno, zavisi od rakursa i od dominantnih etickih teorija koje nasi uceni maticari onda podvode estetici kao sto se podvode mentalno zaostale maloljetnice na ulicama nekoga Bangkoka.

Vazno je za hrvatsku nacionalnu stvar samo to:
da Hrvati nikada ne postanu gradani, da ne pocnu razmisljati dominantno kao ljudi jer bi se tada mogli rasprsiti i diferencirati, izgubiti potrebu i za trutovima i za maticama, mogli bi izici iz devetnaestoga stoljeca i mogli bi postati jako osjetljivi na cinjenicu da bi netko u njihovo ime pokusao:

otvarati koncentracijske logore.

ln400.gif (1105 bytes)

po izmjenjenom clanku
Miljenka JERGOVICA
feral_logo.gif (2657 bytes)
Broj 682, Split, Oktobar 12, 1998

(Tekst izmjenjen bez odobrenja autora)
2000, Community of Friends of Stolac

Go Back