Posljednji razgovor Tudjman - Mesic

Posljednji razgovor prvog i drugog hrvatskog predsjednika obiljezili su nervozni dijalozi, ceste upadice, brojna opovrgavanja, pa cak i Mesiceva otvoreno izrazena bojazan od likvidacije zbog protivljenja politici HDZ-a

Franjo Tudjman: Stipe, igras svoju igru a to nije dopusteno... 
Stipe Mesic: Necu ici za ambasadora u Belgiju jer bi me tamo likvidirali

broj 246 -- 03.08.2000

Razgovor Tudjman - Mesic
ZAPISNIK sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana, sa gospodinom Stipom Mesicem, predsjednikom Sabora Republike Hrvatske, odrzan 5. veljace 1994. godine u Predsjednickim dvorima
POcETAK: u 10,00 sati

- Tudjman: Stipe, sta smo se mi dogovorili?
MESIC: Mi smo se dogovorili, ali se situacija promijenila.
- Tudjman: U cemu, organizirate odlazak u Sarajevo. (Ja.) Da, ti i jos tko, pa zato ne ides.
MESIC: Ja organiziram.
- Tudjman: Da, pa zato ne ides, a sto smo se dogovorili.
MESIC: Ja organiziram za Sarajevo?
- Tudjman: Sudjelujes u razgovorima.
MESIC: Ma ni u jednom momentu.
- Tudjman: Ni jednom momentu. (Ne.) Dobro, a zasto nisi prema dogovoru otisao?
MESIC: Dobio sam upalu jedne bradavice, isao na operaciju, na bolovanju sam, izvadio konce - na bolo-vanju sam, jedna nova situacija je nastala. Racunao sam da me to izbacuje iz igre. Prema tome, opet nisam u aktivnoj igri. Nakon toga sam procitao u novinama, da je netko provalio da idem u Belgiju. A, sada, slusaj, ...
- Tudjman: Tko je to?
MESIC: Ne znam. Novine su pisale.
- Tudjman: Ti si dao intervju, poslije razgovora sa mnom. I, to “Feralu”.
MESIC: Da ja idem, ma, prije nego sam ja s tobom razgovarao.
- Tudjman: Nisi prije, nego poslije razgovora.
MESIC: Ma, prije, prije.
- Tudjman: Poslije razgovora sa mnom si dao intervju “Feralu”.
MESIC: Ne, ne.
- Tudjman: To ja nisam, podijeljen je poslije toga.
MESIC: Prije, jer si ti meni prigovorio za taj intervju.

- Tudjman: Mesicu, ja sam mislio da smo se mi dogovorili, politicki i prijateljski. (Jesmo.) Medjutim, ti se ne drzis toga dogovora.
MESIC: Pa, ne mogu sada ici.
- Tudjman: Zasto ne mozes ici?
MESIC: Zato sto je provaljeno.
- Tudjman: Sto je provaljeno, pa tko je provalio, sta, sta.
MESIC: Ja nemam pojma.
- Tudjman: A, sto to ima veze?
MESIC: Kazu da idem, a, sta da kazem?
- Tudjman: Sta da kazes? Da ides, rekao si da ides na odmor, i ja sam rekao da ces biti, - ja - da ces biti jedno vrijeme u inozemstvu, sto smo se dogovorili. A, sta ti hoces? (Nista.) Organizirati opoziciju.
MESIC: Kakvu opoziciju?
- Tudjman: Razbijanje HDZ-a.
MESIC: Tko, ja?
- Tudjman: Da. A, zasto ne ides tamo.
MESIC: Htjeli su da me ubiju, evo, zato ne idem, ja nisam Juka Prazina, i necu da me ubiju, necu, - neka me ubiju tu. Ako smo zavrsili ubijte me ovdje, necu ici, - necu ici da me ubiju, Juku Prazinu su ubili, i da ja idem sada u Belgiju da me ubiju.
- Tudjman: Tko, tko to?
MESIC: Ne znam, neka tu organiziraju, sta hoce, sta god hoce.

- Tudjman: Dobro, sta je tebi, Stipe Mesicu?
MESIC: Dobro je.
- Tudjman: Da ti hrabrosti u pojedinim momentima nisi imao,
MESIC: Ja sam bio hrabar. Ja sam i u Beogradu, zamjerio se Jugoslaviji, zamjerio se svim cetnicima, i da idem na odstrel, sada. I, jos me pro-glase ovdje, da radim antihrvatsku politiku pa ubiti ce me. Pa, nije radi mene, meni je radi obitelji, jer sam joj potreban. Ali, ako me hoce ubiti, onda neka me tu ubiju.
- Tudjman: Tko da te ubije?
MESIC: Ne znam ja, tko. Ali, to je jedini razlog.
- Tudjman: Vidis, Stipe Mesicu, da si mi to rekao, da se bojis toga, ja bih to uzeo u razmatranje, tako, zaista to nisam znao.
MESIC: I, ja sada van, na odstrel.
- Tudjman: Prije svega, tko je rekao, da i bez osiguranja. Zar nije receno, da ce biti.
MESIC: Ne, nikakvo, da ce oni tamo nesto dati. Ali, cuvaju se, oni cak imaju i svoje osiguranje, ali, nije to bitno. Bitno je to da je sada provaljeno, kada ja procitam u novinama, i kaze, da li idem sa...
- Tudjman: Gdje je pisalo?
MESIC: U “Globusu”. U “Globusu” sam procitao ...
- Tudjman: A, u “Globusu”. U “Globusu” koga drzite, koji vam objavljuje i “Globus” i “Feral” vam objavljuje ovo, na sto ste spali, Boga vam vasega.
MESIC: Ni s jednim novinama nemam apsolutno nikakve veze.
- Tudjman: Nemas veze.
MESIC: Ti si dobro rekao, da li netko kalkulira, da li netko zeli malo iskoristiti, - to je druga stvar. Ali, ja, osobno, ni s kim, niti privatne, niti bilo kakve veze imam.
- Tudjman: Ne govoris istinu, Stipe.
MESIC: Hajde, dobro.
- Tudjman: Ne govoris istinu, jer kazes, da nisi ni sa kim razgovarao, niti oko Sarajeva.
MESIC: Ne, ne.
- Tudjman: Bogati. A, ja sam razgovarao sa Stipcem, je li.
MESIC: Ja sa Stipcem, u vezi Sarajeva.
- Tudjman: Nego, o cemu?
MESIC: Nikakve veze o Sarajevu, on mi je samo rekao da ide u Sarajevo. On mi je rekao da ide u Sarajevo. Meni je Joza telefonirao, da bi htio sa mnom razgovarati. Ja kazem, u redu. Hajde, da se nadjemo, i nadjemo se kod Stipca.
- Tudjman: Kod Stipca, zanimljivo. Predsjednik Sabora, predsjednik jednog i drugog doma se nalaze kod Stipca.
MESIC: Samo da ti kazem, - on mene pozove, i ja odem, - nisam ga uopce pitao sta je, zbog cega, - odem tam, Joze nema. Ja kazem, hvala lijepo, mozemo popiti kavu, o cemu se radi. Nista posebno, dobili su prostorije, - ja sam intervenirao svojevremeno, da dobiju te prostorije, popili kavu, - onaj Glokovic, njihov tajnik, njihov sekretar je sa mnom studirao, jos malo popricali, i on mi kaze, da se sprema za Sarajevo, i da je vidio moje ime. Ja kazem, ne znam tko s njim manipulira, ni s kim ja o mom imenu nisam razgovarao, niti sam dao suglasnost. Ja kazem, ja znam da postoji mogucnost da ja idem sa delegacijom, ali, ja sam sada na bolovanju. Prema tome, ja nikakvu delegaciju ne mogu voditi, niti u parlament, a u ovome najmanje, jer ja ne znam uopce tko to organizira. A, sta ides ti? On kaze, - pa, ja jos dvoje, ne znam da li cu ici, i tako. I, na kraju je rekao, - mozda idem. Tko -je organizator? Sve organizacije, ne znam koga mi je sve govorio. Ali, ja da sam sudjelovao u tome, - nikakve veze.
- Tudjman: To je, Stipe, sto sam ti rekao.
MESIC: Nikakve veze.
- Tudjman: Racunaju s tobom, i manipuliraju s tobom.
MESIC: Pa zato sam, vidis, bio izvan svih tih igara.
- Tudjman: I, ukljucio si se u to.
MESIC: Nisam, nisam, nisam, ni s kim.
- Tudjman: A, onda sta je, - Joza Manolic te pozvao, a on?
MESIC: I, tamo ga nije bilo, kaze, bio je ovdje, i otisao je. Ali, o cemu su oni razgovarali, - niti sam pitao, niti me to interesira.
- Tudjman: Dobro, kao stari politicki lisac i konspirator, - sta zakljucujes iz toga?
MESIC: Pretpostavljam da je bilo o tome, - ja samo pretpostavljam, ali ne mogu reci, kada ne znam. Niti sam ja pitao, o cemu ste vi razgovarali, nisam. Ali, znam da me je odavde nazvao, i daj, kaze dodji na kavu kod Stipca. Ovaj mi kaze, - znas, sta, on te nije htio cekati, sjedi, i evo. To je sve o cemu sam ja razgovarao. I, pitam, tko je taj, i sta, kakav spisak. Kaze, - ja vidio spisak, na kome je Joza Manolic, Stipe Mesic, ne znam, Savka, i ne znam koga su sve nabrojili. Niti me je tko pitao, ...

- Tudjman: Tko je dao onu izjavu, je li to pisao Culic, ili tko je pisao. Kako ces ti 30 zastupnika povuci, itd.
MESIC: To su kalkulacije, to, sjecas se, ja toga culica, uopce nikada nisam u zivotu vidio. Evo, sada procitaj danas novine, - Seks ti je dolje, kaze, - moramo naseliti Prevlaku. Pa nije meni to poruka, nego tebi, ako ti razgovaras, i spomenes Prevlaku, u kom kontekstu, to nije bitno. Ali, ako sada netko ode, - ali ni jedna izjava, ni jedna ludost nije opasna, - jedino, da li je Stipe Mesic negdje nesto rekao.
- Tudjman: Nije pitanje, da li je netko nesto rekao, nego je pitanje, Stipe, kako ne vidis.
MESIC: Ne sudjelujem...
- Tudjman: Da je deklaracija, - bio je plan, da se u Saboru osudi politika, drzavna politika HDZ-a, i Tudjmana.
MESIC: Pa, to je nemoguce.
- Tudjman: (Na telefonu sa Vesnom Skare.) Tko je objavio neki dan, da li je to bio culic, ili netko, o tome, - gdje su tvrdili kako, sta, Mesic, nesto sa 30 zastupnika, i tako nesto. Ili je to “Novi list” bio, kada je to bilo, prekjucer, kada. Prije tri dana. Hajde, provjerite, pa mi javite.
MESIC: Ja se sjecam da sam to procitao, ali toga Culica ja nikada u zivotu sreo nisam.
- Tudjman: Stipe, prema tome, ... i to, medju nama,...
MESIC: Da, a sta ja imam s vama.
- Tudjman: cekaj, Stipe, ja sam ti rekao, - onda sam ti rekao, - da ti nisi glavni u tome, ali da manipuliraju s tobom.
MESIC: Pa, ne moze manipulirati.
- Tudjman: Pa, kao sto vidis, manipuliraju, do toga da te posalje na sastanak sa Stipcem. Do toga, i tako.
MESIC: I, sta ima od toga sastanka? (Ima.) Nista.
- Tudjman: Znaci, da racunaju jos uvijek s tobom. (Nista.) Pa, do toga, da nisi meni rekao, molim, ja uzimam ovo sto si ti rekao, boji se, da, i tako. I, sada, kada si mi to rekao, molim.

MESIC: Pa, je, ali znas, kada sam poceo razmisljati. Tek, kada sam, prvo, ni na kraj pameti nisam imao, - racunao sam, slusaj, to je jedan institut, tu je masa ljudi, ne moze se nista desiti, ni u primisli. Nego, tek kada sam ja lezao, kada sam se operirao, - onda sam si poceo misliti, - ali, slusaj, i citam, procitam toga nesretnoga Prazinu, nasli ga negdje na parkingu. Gdje pise da mene ne moze, isto tako, zgrabiti i odvesti i gotovo. I, na kraju ne bi prigovorili, ne znam kome tamo, ubojstvo, - prigovorili bi Hrvatskoj. Samo bi veci problem imao sa mnom mrtvim, nego sa zivim, to je sto posto.
- Tudjman: Prema tome, trebalo je osuditi u Saboru, tu politiku, trebalo je organizirati ovaj hrvatski sabor, u Sarajevu, gdje je trebalo pozvati, i ti si trebao ici tamo, i svi oporbeni vodje su trebali ici tamo.
MESIC: Stipac mi je rekao, u nekakvom spisku.
- Tudjman: No, pa rekao ti je, znaci, to je ono sto ti ja kazem.
MESIC: Ja kazem, ja nemam s tim nikakve veze, nemam pojma, prvi puta cujem.
- Tudjman: Dobro, Stipe, ali si dao materijala o tome. Osim toga, molim te, Stipe, ja sam ti to, ne samo zbog HDZ-a, zbog Hrvatske, nego iz prijateljskih odnosa prema tebi rekao, - Stipe, ucini to. Da, jer si postao, postao si objekt, s kojim manipuliraju. A, ti mjesto da tako...
MESIC: Ja sam se povukao.
- Tudjman: Nisi se povukao, jer si isto vrijeme, u Saboru gledao televizor, i setao se tamo. Prema tome, na svoj nacin diskreditirao taj nas dogovor.
MESIC: Znas, zasto sam u Sabor dosao, dok sam na bolovanju? Jer su poceli pricati da imam SIDU, da se lijecim od SIDE. Poceli su pricati da sam pobjegao iz zemlje, da sam zgrabio novce. Pa, meni dolaze ljudi, - da sam zgrabio nekakvu veliku lovu, da me se stiti, da sam pobjegao u inozemstvo. I, onda sam rekao, - idem na pet minuta, nisam vise od pet minuta bio. Otisao sam da me se vidi, i nista vise.
- Tudjman: Koji cirkus. Slusaj, onda su, znaci, - ocekujuci to u Saboru, razumijes, - organizirali su, i cak su pronasli u Americi koje sa americkim avionima prebacuju preko Münchena u Sarajevo, par tih ljudi, koji su antihrvatski bili, i nemaju veze sa HDZ-om, niti sa sadasnjom suverenom Hrvatskom. I, da smo donijeli onakvu rezoluciju, kakvu smo donijeli, - ne bi Silajdzic slao zahtjev za to, - nego je to trebalo, - nego je to trebalo potaknuti.
MESIC: To se radilo o danima.
- Tudjman: Da, o danima se radilo, da, a mjesto da donesemo, prvi ili drugi dan rezoluciju, mi smo je nategnuli osam dana, pa oni i tako, od 13 brigada, i od 28 do 30 tisuca, itd. Prema tome, stvara nam malo poteskoce, racunajuci, evo, i na tebi i na Jozi, na vasih 12 sigurnih, 30 moze biti.
MESIC: Sigurno da mene jedan dio ljudi podrzava, to je apsolutno.
- Tudjman: To, Stipe, koliko te podrzava, vidio si, - jesi li bio na sastanku. (Jesam.) E, pa? Molim te, lijepo, i toga momenta si mogao zakljuciti.
MESIC: Da, bio sam, ali tko me podrzava, - nisam zavrsio recenicu do kraja. Podrzava me dotle, dok sam ja na pozicijama programa Hrvatske demokratske zajednice. (Jasno.) Onda se razumijemo. (E, pa dobro). A, 90%, tamo sjedi, za koje nitko ziv nije znao, nego su dosli, kao, tako, na HDZ-u su.
- Tudjman: Jasno. Ali si i zadnjiputa, nakon moje rijeci, uzeo si rijec, gdje si pokusao malo politikantski, tako da sam ti morao odgovoriti, nepotrebno. Prema tome, igras malo, Stipe, svoju igru, a to nije dopusteno. Radi se o Hrvatskoj. I, ili ces, provoditi. I, sada je pitanje, - sta Stipe.
MESIC: Hajde, sta god hoces.
- Tudjman: Ne, ja cu, i sada moram razmisliti, i u odnosu na ovu situaciju, i u odnosu na ovo sto Granic imao razgovore i u Rimu, i Vatikanu, i u svijetu, sada, - sada moram razmisliti. Ali, vam necu dopustiti da se igrate, sa Hrvatskom.

MESIC: Sada, meni je, meni je ovo samo teret. Ja lako izadjem iz politike. Odem u privredu, i ja sam sve rijesio. Sta smeta Franji Greguricu.
- Tudjman: Franji Greguricu, ne smeta, i, s njim su igrali, a i on im je dao malo materijala. Tako da su igrali, razumijes, igrali su s tobom. Ali, kao sto si sam, toliko si bio mudar, Stipe, ono si vec davno bio, kako su te, pa je onda pustili, i tako.
MESIC: Ja sam to vidio sta se dogadja.
- Tudjman: Jasno, jasno, Stipe. Pa, zato mi je stalo do tebe, Boga ti tvoga, kao covjeka mi je stalo do tebe, razumijes.
MESIC: Jer sam vidio igre, meni je sve jasno bilo sto je. Jesi li vidio kako je prestala odmah igra, cim su vidjeli da nikoga ne mogu uhvatiti u zamku, i gotovo, igra s drugim, jasno. Ja jedino mogu reci, u nikakvoj operativnoj politici ne moram biti, raditi svoj posao, - meni istice danas bolovanje, uz nekakvu amortizaciju, - mozda je i bolje da se smiri, a, kada se odlucimo da odem, - ja mogu otici u neku privrednu organizaciju, tamo, kada se dogovorimo, i gotovo. Ali, ne sada kada je kampanja, nego kada se situacija smiri. Ali, na moje trazenje, i sve u redu. Tako da se nitko ne mora, baviti sa mnom.
- Tudjman: Slusaj, Stipe, problem je u tome, - da se na ledjima Hrvatske, ako si me slusao, - na ledjima Hrvatske, se sada prelamaju ti svjetski problemi, interesi, svjetski, i tako.
MESIC: Da, interesi, i interes svijeta, da ne ratuje s islamom, meni je to sve jasno. A, da mi budemo taj, koji ce to...
- Tudjman: I, da nas cak i vrate, u Jugoslaviju, razumijes, u neki oblik, itd. (Jasno.) Tako da tako.

MESIC: Ja mislim, da...  Ti odluci, ja mislim da je sada najbolje, jer onda prestanu sve price, - ja sam bio u inozemstvu 10 dana, znaci, i to smo, ne moze nitko nas uhvatiti za rijec, - cuj, rekli ste, biti ce u inozemstvu, - bio je. Ja sam bio 10 dana vani, bio sam na bolovanju, bio sam djelomicno, na odmoru. Prema tome, isteklo je sada, i ja ti mogu ovako, gentlmenski sporazum, - da ne sudjelujem u ovim dnevnopolitickim stvarima, - predsjedavam dok se dogovorimo, - negdje na jesen, dok nadjem nesto ozbiljnijega, gdje mogu - bas, gdje se mogu pozivati, da sam biona bolovanju, da me to i opterecuje, i da trazim jedan mirniji posao, i da tako nekakav jedan blagi prelaz napravimo. Jer, mislim sve drugo da bi bilo tako.
- Tudjman: Stipe, imam tvoju rijec.
MESIC:
- Tudjman: Da te nece u ove svoje politicke...
MESIC: Nece, nece. Mozemo se, ja sam cak za to da tu i tamo sjednemo, po starom obicaju, da malo pocakulamo, jer mnoge stvari i do mene dodju, sto mozda do tebe ne dodju. Kao i ovo, ti meni sada kazes, cuj igraju. Za neke stvari, ja prvi puta cujem. (Je, pa da.) Istina, istina, ali, vjerojatno, tako, - no, do mene ne dodju. Sada, sta tko kalkulira.

- Tudjman: Dobro, i sta ti je Stipac, jer kada te je Joza zvao, sta ti je Stipac govorio?
MESIC: Stipac je pricao kako je bio u Busovaci, kako mu je brat bio ranjen, kako mi je, ne znam, bio tako, pricao mi je nekakvu pricu, koja nema s nicim nikakve veze, razumijes, - kako je on bio dobar sa Ethemom camom, kako se druzio, kako je camo gurao njegovog brata veterinara, pa taj veterinar bio negdje. Prica, prica, prica, i na kraju, sve sto je mene, - sto bi mene zanimalo, - to sta mi je rekao, - cuj, ides li ti kuda? Ja kazem, kuda? U Sarajevo, Pa, ti si na spisku. Kojem spisku? Pa, ja kazem, ne, pa ja sam se sa Predsjednikom dogovorio, da sada nije vrijeme dakle, za Sarajevo, dok prodju ova pregovaranja, dok prodju ta dogovaranja, mi cemo poslati delegaciju, ali kada se dogovorimo. Ali, ne sada. Pa, je li to parlamentarno, kaze. Pa, ne moze biti parlamentarna delegacija, ako ja ne znam o tome nista. Ali, kaze, ti si na spisku, Savka je na spisku, Joza Manolic. Ne, - to je netko pravio bez nas spisak. Ja prvi puta cujem. Prvi put cujes, pita. Prvi puta cujem. Pa, jesi li ti razgovarao s ambasadorom, sa Bosanskom ambasadom? Ja kazem, ja sam s Bosanskom ambasadom zadnji puta razgovarao kada se Tudjman vracao iz Kine, i kada se javio Alija Izetbegovic, i dao mi broj Bosanske ambasade, gdje ce biti, kada se Predsjednik Tudjman vrati. I, ja sam Predsjedniku dao taj broj, evo, tu ce biti tu ce ti biti Izetbegovic. Poslije toga, nikada niti cuo, niti vidio nikoga od njih.
- Tudjman: Dobro, a jesi li onda stekao dojam da je on organizator toga?
MESIC: Ne. On je isto, tako.
- Tudjman: I, ti sto kaze, - ishlapio, - slusaj, on je malo ishlapio, ali on je covjek, ja ne znam jesam li ti ispricao. Kada sam ja bio u zatvoru, i tako.
MESIC: Pa, ja njega znam, isto, od prije.
- Tudjman: Dakle, onda je, molim, jedan radicevac, koji je bio jos Radicu tjelohranitelj, inace, u uzickom krugu, koga sam ja upoznao, preko pokojnog Suteja, - on je izlazio, dosao kod barakice, i on izlazio van, a ovaj ula-zio, taj radicevac, i kaze, - cuvajte se toga covjeka. Jer, Stipcu, ti stari radicevci nisu vjerovali, i vec odmah u ratu, i poslije rata. Ali je covjek, koji je, uostalom znas sta, bio je u pocetku ono, kada smo stvarali HDZ, pa kako se odnosio, a u ovoj bosanskoj situaciji, ona je starno i zamrsena, i nije tako lagana, - ali je zanimljivo, - procitao si to, - da mu je brat rekao, brat mu je u HDZ-u, iz Busovace.
MESIC: Da, ali to je neki drugi brat, taj mu je umro.
- Tudjman: …

Mesicev razlaz s HDZ-om
Otkako su prije nekoliko mjeseci iz predsjednickog Ureda medijima poceli pristizati transkripti koji potvrdjuju umijesanost Franje Tudjmana i njegovih najblizih suradnika, u prvom redu Ivica Pasalica, u gotovo sve kriminalne afere u zadnjem desetljecu, javnost i Mesicevi politicki protivnici poceli su postavljati pitanje zasto aktualni hrvatski predsjednik ne objavi i prijepis vlastitih razgovora sa svojim prethodnikom. Aluzija je ciljala na to da bi ti transkripti mogli bitno umanjiti vjerodostojnost predsjednika Mesica kao borca protiv hadezeovske i Tudjmanove politike. Stoga je Nacional zatrazio transkript sastanka dvojice visokih politicara koji objasnjava Mesicev razlaz s HDZ-om, ciji je istaknuti clan bio gotovo od samog osnutka tog pokreta.

Strah od ubojstva
Rijec je o transkriptu dosad za javnost potpuno nepoznatog susreta u Predsjednickim dvorima, posljednjeg sastanka Franje Tudjmana i Stipe Mesica. Sastali su se ujutro, 5. veljace 1994. Bilo je to posljednjih zajednickih tridesetak minuta tadasnjeg i danasnjeg predsjednika drzave. Unatoc obostranom taktiziranju, i Tudjmanu i Mesicu toga jutra ocito je postalo jasno da su politicke razlike izmedju njih dvojice nepremostive: Tudjman je Mesica optuzivao zbog sabotiranja “drzavne politike” i suradnje s oporbom u rusenju HDZ-a, a Mesic se izvlacio kako to nije istina.
Transkript dokazuje da je pocetkom veljace 1994. Mesicev razlaz s Tudjmanovim rezimom bio neizbjezan. Potvrdjuje to nervozni dijalog dvojice sugovornika, ceste upadice, brojna opovrgavanja, pa cak i Mesiceva otvorena bojazan od likvidacije. Pri kraju razgovora Tudjman mu je jasno predocio da vise ne moze biti predsjednik Zastupnickog doma Sabora, kao ni u vodstvu HDZ-a, i ponudio mu odlazak u diplomaciju. Mesic se kolebao, zelio je slijediti profesionalni put Franje Gregurica i preuzeti funkciju u nekom jakom poduzecu, no od toga na kraju nije bilo nista.

Tudjmanove optuzbe
Razlike su se povecavale i uskoro su Stipe Mesic i Josip Manolic pokusali izvesti udar u vladajucoj stranci, a kad u tome nisu uspjeli, osnovali su opozicijsku stranku - Hrvatske nezavisne demokrate.
Na sastanak s Franjom Tudjmanom, Stipe Mesic dosao je s bolovanja. Zbog lijecenja, ali i sukoba sa stranackim vodstvom, Mesic se mjesecima nije pojavljivao u medijima. U Vladinu se Vjesniku tek 26. sijecnja 1994., u izvjestaju s pocetka sjednice parlamenta, prvi put te godine spominje predsjednik Sabora, i to u obrazlozenju njegove zamjenice Katarine Fucek, koja je zastupnicima objasnila da je Mesic na bolovanju. Izbjegavanje istupa u javnosti trajalo je mnogo duze, sve do 16. veljace i zagrebackog skupa u organizaciji Hrvatskog helsinskog odbora o ljudskim pravima, na kojem se pojavio i Stipe Mesic i zestoko napao krsenja individualnih sloboda, pritiske na medije i novinare. Bilo je to jedanaest dana nakon njegova posljednjeg razgovora s Franjom Tudjmanom, kad je postalo jasno da ce dio hadezeovaca uskoro otici iz stranke.

Vec je sam pocetak razgovora Tudjman - Mesic pokazao nezadovoljstvo predsjednika HDZ-a ponasanjem celnika Zastupnickog doma. “Stipe, sto smo se dogovorili. Organiziras odlazak u Sarajevo”, napao je Tudjman Mesica. Sljedeceg dana, 6. veljace, u Sarajevu se trebao odrzati Prvi sabor Hrvata Bosne i Hercegovine, u organizaciji politickih, kulturnih i vjerskih predstavnika hrvatskog naroda koji su se zalagali za opstanak susjedne drzave i inzistirali na tome da sluzbeni Zagreb prestane podupirati paradrzavicu Herceg Bosnu. Sudjelovanje bilo kojeg hadezeovca na sarajevskom skupu bilo je nezamislivo pa je Tudjman Mesicevo ocijukanje s organizatorima dozivio kao provokaciju.
Stoga ne iznenadjuje da se Mesic pokusao obraniti od presjednikove srdzbe: “Ja organiziram za Sarajevo? Ma ni u jednom momentu. Dobio sam upalu jedne bradavice, isao na operaciju, na bolovanju sam - jedna nova situacija je nastala. Racunao sam da me to izbacuje iz igre. Prema tome, opet nisam u aktivnoj igri. Nakon toga sam procitao da je netko provalio da idem u Belgiju, ali sada kada je provaljeno, ne mogu ici.”
Mesicev odgovor razljutio je Tudjmana, koji ga je upozorio da su se dogovorili “politicki i prijateljski”. Dogovor o kojem je rijec svodio se na HDZ-ovu ponudu da Mesic prihvati veleposlanicko mjesto u Bruxellesu, no strogo cuvanu tajnu mediji su provalili nekoliko dana prije. Odbacivanje Bruxellesa kao sljedece destinacije Mesic je u razgovoru s Tudjmanom povezao s dogadjajem koji se dogodio mjesec dana prije, kad je 4. sijecnja belgijska policija na parkiralistu blizu Liegea pronasla les Juke Prazine, sarajevskog kriminalca i samozvanog generala koji se 1993. pridruzio HVO-u i sudjelovao u sukobima s Armijom BiH u Mostaru. Premda su hrvatski mediji za njegovo ubojstvo optuzivali bosnjacke politicare Ejupa Ganica i Bakira Izetbegovica, sudeci prema reakciji na Pantovcaku, cini se kako je Mesic bio uvjeren da je likvidacija djelo hercegbosanskih ekstremista. Potvrdjuje to i nervozna reakcija na Tudjmanov ponovljeni prijedlog da ide u glavni grad Belgije.
“Htjeli su da me ubiju, evo, zato ne idem, ja nisam Juka Prazina, i necu da me ubiju - neka me ubiju tu. Ako smo zavrsili, ubijte me ovdje, necu ici da me ubiju, Juku Prazinu su ubili, i da ja sada idem u Belgiju da me ubiju... Ja sam bio hrabar. Ja sam i u Beogradu, zamjerio se Jugoslaviji, zamjerio se svim cetnicima, i da sada idem na odstrel. I jos me proglase ovdje da radim antihrvatsku politiku, pa ubiti ce me. Nije radi mene, meni je radi obitelji, jer sam joj potreban. Ali, ako me hoce ubiti, onda neka me tu ubiju”, nervozno je Stipe Mesic objasnjavao razloge iznenadnog odustajanja od vec dogovorenog odlaska u Bruxelles. Franjo Tudjman obecao mu je osiguranje, a potom ga optuzio za suradnju s novinarima, uz ciju je pomoc namjeravao svrgnuti HDZ s vlasti.

Put u Sarajevo - stazama Franca Ferdinanda
Rasprava o belgijskoj sinekuri bila je samo uvod u razgovor o osnovnom problemu zbog kojeg je Tudjman i pozvao Mesica da se sastanu - Mesicevoj podrsci oporbenim strankama koje su sljedeceg dana, 6. veljace, trebali otici u Sarajevo i otvoreno podrzati Sabor Hrvata BiH i Hrvatsko narodno vijece. Glavni inicijator odlaska hrvatskih parlamentaraca u Sarajevo bio je tadasnji predsjednik Hrvatske seljacke stranke Drago Stipac, otvoreni protivnik Tudjmanove politike podjele BiH. Stipac je zajedno s Ivicom Racanom, Drazenom Budisom i Savkom Dabcevic-Kucar vise puta u sijecnju 1994. na javnim tribinama zahtijevao prestanak sukoba s Bosnjacima, dogovor triju naroda i ukidanje Herceg Bosne. Nekoliko dana prije susreta s Tudjmanom, Mesic je posjetio Stipca u njegovu stanu, sto su hadezeovski agenti dojavili svom predsjedniku. Zahvaljujuci radu obavjestajnih sluzbi, Franjo Tudjman je dobro znao sve Mesiceve aktivnosti.
“Ne govoris istinu kada kazes da nisi s nikim razgovarao oko Sarajeva. Bogati, a ja sam razgovarao sa Stipcem, je li? Oni racunaju s tobom i manipuliraju s tobom”, u nekoliko je kratkih recenica Tudjman uspio izliti sav bijes zbog susreta u Stipcevu stanu i Mesicevih kontakata s opozicijom. Ocito iznenadjen, Mesic se pokusao izvuci prikazujuci sastanak sa Stipcem kao nesto potpuno razumljivo: “Meni je Manolic telefonirao, hajde da se nadjemo kod Stipca. Odem tamo, Joze nema. Popili smo kavu, njihov tajnik Glokovic je sa mnom studirao, i on mi kaze da se sprema za Sarajevo, i da je vidio moje ime.

Upozorenje
Ja kazem da znam da postoji mogucnost da idem sa delegacijom, ali da sam sada na bolovanju, i prema tome, ne mogu voditi nikakvu delegaciju, jer ne znam tko ovo uopce organizira. Da sam sudjelovao u ovom - nema nikakve veze.”
Ignorirajuci Mesiceva poricanja, Tudjman je vec sljedeceg trenutka pokazao sto doista misli o politickom organiziranju Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji nisu pobornici Herceg Bosne. Razljucen nedavnim pokusajem oporbe da u Saboru izglasa rezoluciju kojom se podupire jedinstvena Bosna i Hercegovina, Tudjman je u jednom dahu objasnio sto sve njegovi politicki konkurenti zele uciniti - osuditi u Saboru HDZ-ovu politiku, organizirati sarajevski sabor Hrvata BiH, povesti opoziciju u Sarajevo i pridobiti za svoje stavove predsjednika parlamenta Stipu Mesica.
“Slusaj, onda su ocekujuci to u Saboru, pronasli su i organizirali prijevoz antihrvatskih ljudi koji nemaju nikakve veze s HDZ-om americkim avionima preko Münchena u Sarajevo. Umjesto da prvi ili drugi dan donesemo re-zoluciju u Saboru, mi smo je nategli na osam dasna... prema tome, stvaraju nam se poteskoce, racunajuci na tebe i Jozu, na vasih 12 sigurnih, a moze biti i 30 glasova”, nije Tudjman ni taj put propustio elaborirati svoju teoriju medjunarodne zavjere protiv samostalne Hrvatske. Potvrdio je to i izravno:

“Na ledjima Hrvatske se sada prelamaju svjetski problemi i interesi... i da nas vrate u Jugoslaviju, u neki njezin oblik.”

Svako drukcije misljenje za Tudjmana je bilo opasnost i zato ne iznenadjuje jasno upozorenje upuceno Mesicu: “Sti-pe, ti igras svoju igru, a to nije dopusteno. Radi se o Hrvatskoj i ili ces provoditi politiku, ali vam necu dopustiti da se igrate sa Hrvatskom. Sada je pitanje - sto Stipe.”

Go Back

Livanjski skup
Stipe Mesic sljedeceg dana nije prisustvovao sarajevskom saboru na kojem je osudjena politika Herceg Bosne i ultimativno zatrazena potpora jedinstvenoj Bosni i Hercegovini. Sarajevski skup bio je tih dana gotovo presucen u vecini hrvatskih medija, za razliku od 5. izvanrednog zasjedanja Zastupnickog doma Herceg Bosne koji je istodobno odrzan u Livnu. Svi drzavni mediji dali su ogroman prostor sjednici u Livnu, koja je okoncana povlacenjem Mate Bobana s polozaja predsjednika Herceg Bosne, ali i brojnim stavovima delegata da jedinstvena BiH vise nije moguca. Za razliku od Sarajeva, kamo je stigao samo dio opozicijskih predstavnika, u Livnu se nasla reprezentativna drzavna delegacija iz Hrvatske: Mate Granic, Gojko Susak, Vice Vukojevic, Luka Bebic, Hrvoje Sosic, Bosiljko Misetic, a kao predstavnici oporbenih stranaka Drazen Budisa i Anto djapic. Potpuno ignoriranje sabora u Sarajevu i podrska livanjskom skupu pokazali su da je Tudjman posredstvom vojnoobavjestajnih struktura uspio sprijeciti oporbu da preuzme vanjsku politiku i zadrzao utjecaj na vlast Herceg Bosne. Mesicevi pokusaji promjene hadezeovske politike nisu uspjeli.
Znajuci da ne prijeti opasnost od toga da oporba preuzme primat u uredjivanju odnosa sa sluzbenim Sarajevom, Franjo Tudjman prebacio se na rjesavanje sljedeceg problema koji ga je tada mucio. Bila je to tada vec jasna Mesiceva i Manoliceva namjera da izadju iz HDZ-a zajedno s vecim brojem saborskih zastupnika.

Definitivni razlaz
Opasnost da vladajuca stranka odlaskom disidenata izgubi saborsku vecinu postala je glavni Tudjmanov problem. Pritom ga je posebno naljutila Mesiceva samouvjerenost da ima podrsku velikog broja hadezeovaca, a jos jednom su uzrocnici krize pronadjeni medju neimenovanim vanjskim neprijateljima:
“To Stipe koliko te podrzava vidio si na sastanku. Ti strani scenaristi su dosli do zakljucka da ne mogu nista rjesavati sa opozicionim strankama, nego ce ici na raskol u HDZ-u. Stipe, ako bih dalje dopustio da se s tobom igraju, da racunaju s tobom, ja to necu dopustiti. Trebalo je stvoriti uvjete da se ukloni Tudjmana, i da se HDZ urusi, da ga nema. cuj, da ti kazem - mislim da u ovakvim okolnostima zbog stranke, ne dolazi u obzir da dugo ostanes. S drzavnog gledista bilo bi u interesu da odes.”
Bio je to definitivni razlaz dvojice visegodisnjih suradnika. Toga prijepodneva na Pantovcaku jos je izgledalo da Mesic prihvaca kompromisno rjesenje, odlazak u diplomaciju ili gospodarstvo, i odbija postati vodja hadezeovskih disidenata. Stoga su posljednji trenuci razgovora nudili gotovo idilicnu sliku razvoda u kojem se partneri trude ostati u najboljim mogucim odnosima. Tudjman je osim Bruxellesa ponudio Mesicu da ode za veleposlanika u Pariz, laskajuci mu da u Francuskoj treba “jakog covjeka” koji ce zastupati drzavnu politiku.

Nova stranka

Sudeci prema transkriptu, Mesic je imao drukcije namjere i zatrazio je posao u Croatia osiguranju ili nekoj drugoj uglednoj tvrtki. Bio je to gotovo prijateljski razlaz. Tudjman je Mesica nutkao atraktivnom veleposlanickom sinekurom, predlazuci mu da uzme privatnog ucitelja francuskog jezika, sto je Mesic spremno prihvatio, ne odustajuci od zahtjeva za premjestajem u gospodarstvo. Izgledalo je da je Tudjman krivnju za probleme u drzavi s Mesica prebacio na Stipca, Budisu i Savku Dabcevic-Kucar, pa je razgovor o Mesicevoj politickoj pasivizaciji okoncan u pomirljivom tonu.
No dogadjaji su ubrzo krenuli posve drukcijim smjerom. Vec pocetkom ozujka Mesic se ponovno poceo pojavljivati u javnosti kako bi izrazio neslaganje s Tudjmanovom politikom podjele susjedne drzave i popustanja hercegovackim radikalima. Zajedno s Manolicem 9. ozujka u Saboru je primio predstavnike Hrvatskog narodnog vijeca i pritom vlasti Herceg Bosne optuzio za ratnohuskacku politiku suprotnu interesima Hrvatske. U Zagrebu je 1. svibnja 1994. osnovana nova oporbena stranka, Hrvatski nezavisni demokrati, sastavljena uglavnom od hadezeovskih disidenata predvodjenih Stipom Mesicem.
“Kao sto je drzavnu politiku nekoc tumacio Centralni komitet, sada to radi Franjo Tudjman, a HDZ se pretvorio u stranku opasnih namjera”, postala je jedna od cestih Mesicevih uzrecica. “Teze da HND rusi Hrvatsku gluposti su koje mogu izici samo iz glava Ivica Pasalica i Jure Radica.” Nakon izlaska iz HDZ-a i osnivanja nove stranke s izricitim oporbenim programom, bilo je jasno da Stipe Mesic i Franjo Tudjman vise nemaju o cemu razgovarati.

Nepomirljivi neprijatelji
Dogovor postignut na njihovu sastanku 5. veljace 1994. potpuno je propao, a nekadasnji suradnici postali su ljuti neprijatelji.
Po Tudjmanovu nalogu Mesic je ubrzo smijenjen s polozaja predsjednika Sabora, potom deloziran iz sluzbenog stana u kojem je zivio, a na kraju su obavjestajne sluzbe preko svojih ljudi razbile HND. Slicno su prosle i ostale stranke ciji su predsjednici apostrofirani u razgovoru Tudjman - Mesic. Vec nekoliko dana nakon razgovora zastupnik HSS-a u Zastupnickom domu Sabora, Mirko Madjor otvorenim je pismom pokusao diskreditirati Dragu Stipca, nekoliko mjeseci poslije tajne sluzbe inicirale su prve sukobe unutar Budisina HSLS-a, da bi nakon odlaska Savke Dabcevic-Kucar s mjesta predsjednice HNS-a nekolicina njezinih najblizih suradnika presla u vladajucu stranku.
Transkript posljednjeg razgovora Franje Tudjmana i Stipe Mesica ne odgovara samo na pitanje zasto je razlaz izmedju njih dvojice bio neizbjezan, nego pokazuje i koga je sve Tudjman smatrao svojim najvecim protivnicima protiv kojih se, ne birajuci sr-edstva, borio do kraja zivota.
Sadrzaj susreta Mesic - Tudjman iznimno je vazan za aktualnu politicku situaciju u Hrvatskoj jer otklanjasumnje u sadasnjeg predsjednika Republike kao osobu koja se tajno dogovarala sa svojim prethodnikom.

Tudjmanovstina
Transkript svjedoci o bitnom razlazu dvojice sugovornika u brojnim pitanjima, od odnosa prema Bosni i Hercegovini preko suradnje s oporbenim celnicima do demokratizacije HDZ-a. Iako je u razgovoru balansirao, a ponekad i neprimjereno povladjivao Tudjmanu, vidljiva je Mesiceva distanca od tadasnje “drzavne politike”. Dodatna potvrda bilo je njegovo napustanje vladajuceg pokreta i sestogodisnja borba protiv tudjmanovstine u hrvat-skom politickom zivotu.
Snimka posljednjeg razgovora Tudjmana i Mesica na Pantovcaku zacijelo otkriva i neke mane i neuvjerljivosti sadasnjeg predsjednika Hrvatske, ali on sigurno nije, kako neki tvrde, Tudjman s osmijehom.

(Tekst izmjenjen bez odobrenja autora)
2000, Community of Friends of Stolac