Make your own free website on Tripod.com

 

Faruk Balijagic - Alija i Tajne Sluzbe
faruk_balijagic_tajne_sluzbe.gif (65707 bytes)Kontroverzni tuzlanski advokat o disciplinskom postupku Advokatske komore BiH protiv njega...

Kontroverzni tuzlanski advokat o federalnom pravosudju, o tajnim policijskim sluzbama, o uticaju predsjednika Izetbegovica na njihov rad te o tome kako je pocetkom rata bio Hasan Cengic u sjeni...

Kontroverzni tuzlanski advokat o tome zasto je odbio ponudu Ejupa Ganica da utvrdi u kojim bankama Haris Silajdzic drzi novac ukraden od donacija Bosni i Hercegovini...

pise: Senad PECANIN
ln400.gif (326 bytes)

Ja sam dosao 1994. godine u Sarajevo; Ganic me je nasao u hotelu Holliday Inn i razgovarali smo onako setajuci. Govorio je sapatom jer je rukom sugerisao da se to moze prisluskivati. Bio je nekako isprepadan. Rekao mi je da bih ja kao sposoban covjek trebalo da se angazujem i da nadjem banke gdje Haris drzi te pare...

ln400.gif (326 bytes)

d.gif (426 bytes)a je Bosna kojim slucajem normalna demokratska drzava, intervju koji je pred vama morao bi izazvati burne reakcije. Da postoji nezavisno tuzilastvo u Bosni, nakon ovog intervjua, na osnovu navoda naseg sagovornika bila bi pokrenuta istraga u kojoj bi najvisi drzavni funkcioneri morali odgovoriti na niz po njih veoma neugodnih pitanja. Da postoji odgovornost prema javnosti i biracima, najvisi drzavni funkcioneri bi morali ili demantirati po njih krajnje neugodne navode ili bi se morali povuci. Da javnost ne vjeruje u ocjenu naseg lista o karakteru aktuelne vlasti, o cemu svjedoci i nas sagovornik, tiraz naseg magazina bi se vjerovatno srozao na Ljiljanov nivo. Najzad, poraz vladajuce oligarhije na predstojecim izborima bio bi logican ishod nezadovoljstva naroda postojecom vlasti... Naravno, nista od navedenog, sto bi bilo logicno u normalnim zemljama, ovdje se nece dogoditi. Faruk Balijagic ce i dalje vaziti za advokata cije sudske odbrane i javni istupi izazivaju puno paznje.

Nakon razgovora u redakciji, Balijagic je poslao pismo sa molbom da i ovaj intervju zapocnemo sa istim rijecima sa kojima je zapocinjao sve dosadasnje intervjue koje sam do sada dao u 83 strana medija. Zelju mu ispunjavamo i razgovor pocinjemo pitanjem:

Da li se slazete da ste kontroverzan advokat?

BALIJAGIC: Zelim svjedociti u ime Boga, milostivog dobrocinitelja istine, koja je jedini put za dzenetske basce...

BALIJAGIC: Sa ocjenom se ne bih slozio. Ja se bavim advokatskim poslom i krecem se u okviru Ustava i zakona. Ja nisam obavezan da mislim kao sto drugi misle, ja mislim svojom glavom. Vjerujem da to datira iz vremena podnosenja prijave protiv Radovana Karadzica.   karadzic.gif (20834 bytes)Tad mi je bilo vrlo tesko kao covjeku uraditi zatvaranje novine koja je u to vrijeme izlazila, zbog uvredljivog teksta o ocu Radovana Karadzica. Mislim da se radilo o Bosanskim pogledima. (u to vrijeme je Zulfikarpasic sa njim pravio tzv. Povijesni sporazum, - ja sam bio advokat Zulfikarpasica u svim pravnim poslovima koje je u to vrijeme imao na podrucju BiH - narocito u poznatoj spijunskoj aferi sa Ivom Sabicem)...

Jesu li Vase advokatske usluge uvijek u granicama advokatske etike?

BALIJAGIC: Apsolutno, bez ikakvih daljnjih komentara. One se uvijek svode na maksimalnu pomoc covjeku kojem je neko pravo ugrozeno i koji je trazio moju pomoc.

Zbog cega se u ovom trenutku u Advokatskoj komori protiv Vas vodi disciplinski proces na zahtjev Kantonalnog tuzilastva?

BALIJAGIC: Ja sam u jednom krivicnom postupku, koji je sada aktuelan i koji se vodi protiv optuzenog Halilovic Hajrudina, postavio pitanje legitimiteta drzavnog tuzioca, jer, po vazecem zakonu, treba da postoji drzavni tuzilac. Ako je drzavni, mora stititi interese drzave i postupati u okviru zakona. Prije otvaranja glavnog pretresa postavio sam pitanje da li je uopce optuznica data od drzavnog tuzitelja i citirao sam odredbu clanka 45 Zakona o krivicnom postupku, po kojem je obaveza i duznost drzavnog tuzitelja da sve osobe koje pocine kazneno djelo stavi na optuzenicku klupu, da ispituje osnovanost odredjenih navoda da je neko pocinio krivicno djelo itd. Iznio sam primjere Bakira Alispahica, Hasana Cengica i Radovana Karadzica kao primjere koji su mi bili poznati. Ne postoji novina koja nije pisala da je Alispahic pocinio niz kaznenih djela, isto tako i za Cengica i Karadzica. Ja sam prvi inicirao kazneni postupak protiv Karadzica i to 17. oktobra 1991. godine zbog pocinjenog kaznenog djela genocida iz vazeceg clanka 145 vazeceg Krivicnog zakonika. Medjutim, drzavno tuzilastvo prema ovim osobama nikada nije reagiralo. Stoga sam ja osnovano trazio da se ispita, od strane viseg tuzitelja, da li to tuzilastvo radi u okviru Ustava i zakona kako bi moralo. Jer osnovno pravo je da su svi gradjani pred zakonom jednaki, a ne da su gradjani vladajuce partije povlasteni i da mogu da ubijaju itd, a da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Vazno je napomenuti da kada sam ja inicirao krivicni postupak protiv Radovana Karadzica, on nije uzivao ni parlamentarni niti bilo kakav drugi imunitet. U to vrijeme niko od pravosudnih organa, iako su bili obavezni, nije zelio da udje u krivicni postupak sa sefom vladajuce SDS stranke, koja je bila koalicioni partner i partner u vlasti sa SDA.

Zbog toga je uslijedila prijava Tuzilastva Advokatskoj komori?

BALIJAGIC: Tuzilastvo je trazilo da Disciplinski sud Advokatske komore protiv mene pokrene postupak, upravo zbog toga sto sam ja tvrdio da su gradjani jednaki pred zakonom.

Kakva su Vasa iskustva sa pravosudjem u Federaciji? Koliko je ono pod uticajem politike?

BALIJAGIC: Sa distance iskusnog advokata koji je obavljao svoju profesiju na podrucju citave ex-Jugoslavije mogu da kazem da je pravni sustav Federacije ispod svih mogucih nivoa. Ako kazem katastrofalan, onda je jos ispod toga. Ja sam u javnosti, na izmaku komunistickog rezima, govorio da je to drzava pravnog haosa itd. Sada je ovo nivo ispod. I bez ikakve dvojbe, ne pozivajuci se na zvanicne izvjestaje Elizabeth Rehn i medjunarodnih duznosnika, mogu da kazem da je pod izravnim uticajem Boze Rajica u Hercegovini i Izetbegovica u Bosni.

Cini mi se da je na neki nacin SPIJUNAZA i TAJNA-POLICIJA Vasa opsesija i predmet Vasih istrazivanja. Imate li saznanja da ste i Vi objekt pracenja tajne sluzbe?

BALIJAGIC: Ja sam 1994. godine, u jednom razgovoru sa Alijom Izetbegovicem, rekao da sam predmet pracenja sluzbe koja je samu sebe nazivala Muslimanska obavjestajna sluzba. Nisam se mogao sloziti da je muslimanska, nego sam rekao da je to "munaficka obavjestajna sluzba" za pracenje, uglavnom, muslimanskih intelektualaca i onoga sta se govori o vladajucoj partiji. Prve spoznaje o toj sluzbi dobio sam u Rijeci od izvjesnog sadasnjeg visokog funkcionera u Ministarstvu vanjskih poslova BiH i u vrhu SDA. Ne bih govorio njegovo ime da ne bi imao problema, bio je i logoras itd. On je rekao da ga je Hasan Cengic pozivao u Zagreb i onda bi izlazili na balkon. Ovaj bi ga uzeo pod ruku i onda bi mu davao informacije sta se desava u Rijeci. On je bio u tom kriznom stabu u Rijeci. Inace, u Rijeci su djelovala dva-tri krizna staba: na Brnasima koji je vodio Ibrahim Hrstic, krizni stab kojeg je vodio Fikret Abdic, te krizni stab kojeg je vodio bratic Alije Izetbegovica, Izet. E, Hasan je imao tu obavjestajnu sluzbu koja je, izmedju ostalog, vodila brigu o mom kretanju, pricanju, a pogotovo o mojim javnim nastupima. I ja sam dosao do dosjea kojeg je vodila ta sluzba i vidio sam da su dosta stvari podmetnuli. Naprimjer, da zivim u vili Fikreta Abdica, a da javno pisem protiv njega da bih se ubacio u Alijinu blizinu. To su obicne bljuvotine.

Kakve su bile Izetbegoviceve reakcije kada ste mu iznijeli saznanja o toj sluzbi. Vjerujete li da ona nije bila pod njegovom kontrolom?

BALIJAGIC: Izetbegovic je sve to znao. On je zelio da mu i ja dajem odredjeni dio podataka i molio me da mu se pismom pocesto javim. Uglavnom su ga interesirale novine: da li ima novina na Zapadu koje pisu nesto protiv njega. Najvise ga je interesirao nas As, koji je izlazio u St. Galenu, i Euro Bosna. Uglavnom ga je interesirala emigrantska stampa. Kad sam mu govorio o emigrantskoj obavjestajnoj sluzbi onda se pravio da ne cuje, mada je, po svemu, Izetbegovic to znao.

Da li je AID danas, po Vasim saznanjima, jedina bosnjacka obavjestajna sluzba?

BALIJAGIC: U ovom trenutku ne znam. Ali znam da doskora nije bio jer su agenti tih sluzbi kontaktirali sa mnom. Nudili su mi odredjena poravnanja: da ja javno ne nastupam protiv vladajuce partije, odnosno kriminala kojeg cine predstavnici vladajuce partije. U prvom redu se radilo o kriminalu u sprezi Dihanovica i Alispahica itd. Nudili su mi odredjena drzavnicka namjestenja, drzavnu sluzbu... I vidio sam da su to, uglavnom, ljudi koji su na Zapadu izbaceni od strane sluzbe koja je nadzorna AID-u. Dosao sam do tih spoznaja pocetkom 1996. godine u jednoj kafani u Visokom. Bio sam na veceri sa Munirom Alibabicem i prisao nam je izvjesni djelatnik sluzbe koju je kontrolirao hadzija Halid Cengic. Mislim da se zove Ibe Vrazic. Rekao je da je gledao moj dosje kod Halida. Znaci da, imajuci u vidu da Hadzija nije u AID-u, postoji jos neka druga obavjestajna sluzba. Zvanicno je hodza Fikret Arnaut, a o cemu postoje pismeni tragovi ljudi koji su svjedocili istraziteljima suda u Haagu, prijetio vjernicima da ne govore nista protiv vladajuce partije, jer je konacno nasa sluzba u nasim rukama, i kaze: Braco, dosje svakog od vas nalazi se u Istanbulu pohranjen i pazite sta pricate mimo dzamije.

Medijskim istupima ste visekratno ukazivali na kriminal velikih razmjera. Kome ste se od visokih drzavnih duznosnika obracali sa informacijama koje posjedujete i kakva je bila njihova reakcija?

BALIJAGIC: Najvise sam se obracao Aliji Izetbegovicu, i licno i pismeno. Alija zna za kompletan kriminal i njegova je reakcija bila da ja to ne trebam dirati. Bio sam i sa Cemanom i sa mnostvom drzavnih i partijskih funkcionera, Ganicem, Silajdzicem..., i svi su sutili. Ja sam svima govorio da se to sprijeci. Gledao sam Amilu Omersfotic i cudim se kako je nije sramota da prica nesto o povratku izbjeglica. Kada sam sa njom dva-tri sata u Stuttgartu razgovarao o kriminalu rekla mi je: Toga mora da bude jer stvaramo drzavu.

Kako gledate na pricu - Alija je dobar, ali ne valjaju njegovi saradnici za koje Alija ne zna da ne valjaju?

BALIJAGIC: Alija je predsjednik vladajuce partije, predsjednik Predsjednistva, dakle, fakticki glavna vlast na 20-ak posto teritorije, tora, da tako kazem, gdje zive muslimani. I Alija zna ko radi u kojoj trafici, a ne sta se tamo krade.

Javnosti je malo poznato da ste na samom pocetku rata bili neka vrsta "Hasana Cengica u sjeni". Naime, imali ste pismeno ovlastenje bivseg ministra odbrane Jerka Doke o pravu "kontrole priliva pomoci BiH u novcu, hrani, sredstvima i opremi koja je do sada stigla sa podrucja Hrvatske i Slovenije". Istovremeno bili ste ovlasteni da pomoc u naoruzanju i druge vrste pomoci mozete usmjeriti gdje i kada to odlucite. Otkuda Vam takvo ovlastenje i do kakvih ste nalaza dosli u toj misiji?

BALIJAGIC: Ja sam se zatekao u Zagrebu kada je prvi puta izlazio Alija sa ekipom ministara i kada je napravljen famozni ugovor o dvojnom drzavljanstvu izmedju Republike Hrvatske i BiH. U Hrvatskoj je bio opci haos, jer je bilo mnogo ljudi izbaceno da prikupljaju pomoc za BiH medju najznamenitijim licnostima. U to vrijeme tu je bio Salim Sabic koji je najvise novca skupio, bio je tu Irfan Ajanovic, doktor Fatih koji je zivio u Becu. I u odredjenim razgovorima koji su vodjeni sa tadasnjim predsjednikom Vlade, dosli su do tih spoznaja. Posto sam ja bio poznata licnost u to vrijeme, tadasnji ministar odbrane Doko me je zamolio da budem jedan od ljudi, ne jedini, koji ce vrsiti kontrolu priliva tih sredstava jer je Sarajevo bilo pod blokadom i nista se nije moglo kontrolirati iz Sarajeva. Onog momenta kada je saznao da sam ovlasten ispred drzavnog organa, Alija je negodovao. Nije mu odgovaralo da se moze kontrolirati jedan Hasan Cengic, jedan doktor Fatih koji je dosao iz Sudana u Bec da pomogne kada je Alija bio u zatvoru. Ja sam bio sa Fatihom i rekao mi je da je imao sobu punu dolara i da je htio pomoci Aliji u sudskom procesu, ali, nazalost, nije mogao. Zato je Alija stalno vrsio pritisak na Doku i govorio da je Hasan jedan cistunac i da su on i Salim, maltene, doksa i omega, te da oni rade za BiH i da im ne treba nikakva kontrola. Jerko Doko je meni to prenio i ja sam rekao Aliji, ako njemu to smeta, da prekinem sa tim... I ja sam imenovan za prvog predstavnika BiH u Uredu BiH osnovanom u Zagrebu. Prethodno da kazem da je jedna grupa odbjeglih ministara formirala Ured Vlade, koji potpuno ne postoji ni po medjunarodnom pravu ni po bilo cemu. Tako da sam ja bio prva osoba sa Semsom Tankovicem koja je trebala da stiti interese drzave BiH u Republici Hrvatskoj, da se stavi pod kontrolu Vlade BiH, odnosno Predsjednistva bivse BiH, koja ce zastititi bh. imovinu koja je ogromna u Hrvatskoj. Radilo se o, naprimjer, autobusima Centrotransa, poslovnim prostorima, nizu firmi koje su pljackane od strane Ureda Vlade BiH smjestenog kod Druzjanica, koji se u bivsoj Jugoslaviji sedam godina krio. On je kaznjen u Splitu. U tom uredu je bio glavni Kasim Trnka, Alijin pravnik. To je bila nelegalna organizacija. Ja sam, zeleci da se ukljucim u odbranu koliko sam u mogucnosti, proveo grupe novinara kroz BiH: iz Arapskih Emirata, izraelsku TV i jos pet-sest redakcija. Ni to nije odgovaralo Aliji, pa je zamolio Semsu Tankovica da mene zamoli da se povucem i da ne pravim skandale jer je drzava u ratu. I Salim je uvjetovao da nece dati nista od novca kojeg je sakupio za BiH ukoliko ja budem u tom uredu. Zato sam ja, zbog interesa drzave za koju sam se borio i koju sam sada, nazalost, izgubio, povukao se.

Ganic u potrazi za Harisovim parama

Ko su ljudi koji su, po Vasim saznanjima, raspolagali ogromnom pomoci i koji nikada nijednom drzavnom organu nisu podnijeli izvjestaje o utrosku?

BALIJAGIC: Prva osoba koja je izbjegavala jednu regularnu drzavnu kontrolu bio je, nazalost, predsjednik Izetbegovic jer je zelio da to ide mimo redovnih institucija. A pustite covjeka da ide mimo redovnih institucija, sto bi Alija rekao, i on se ne moze oduprijeti da ga sejtan ne nagovori na uho da ne prisvoji jedan dio novca, sto automatski predstavlja krivicno djelo. Ali osobe koje su raspolagale novcem bili su Salim Sabic, dr. Fatih, Hasan Cengic i Irfan Ajanovic u periodu o kojem ja govorim. Preminuli Mehmed Kavazbasic, mislim da nije raspolagao sa velikim novcanim sredstavima, iako je on sebe imenovao komandantom nekakvog Okruznog staba u Hrvatskoj. Bila je jedna opca katastrofa. Mislim da je i Hrvatska htjela pokazati svijetu kako smo mi nesposobni za drzavu. Mozete misliti da sam u Zagrebu susreo radnicu obucarskog kombinata iz Tuzle koja u policijskoj uniformi vrsi kontrolu gradjana BiH.

Govorili ste mi da se i gospodin Ganic angazirao da kontrolira sredstva koje je prikupljao dr. Silajdzic. Iz kojih motiva je Vas htio angazirati?

BALIJAGIC: Slobodna Dalmacija je objavila jedan tekst pod nazivom Haris na magarcu u zimskoj ofanzivi. Izmedju ostalog, pisano je o kriminalu kojeg su pocinili Bakir Izetbegovic i Silajdzic prisvajajuci ova sredstva. Kasnije sam negdje procitao, mislim u Ljiljanu, da je SDA u to vrijeme formirala neku komisiju koja ce ispitati koliko Haris krade tih para jer je isao po turnejema na kojima je uzimao milione po onome sto sam kasnije procitao. Ja sam dosao 1994. godine u Sarajevo, Ganic me je nasao u hotelu Holliday Inn i razgovarli smo onako setajuci. Govorio je sapatom jer je rukom sugerisao da se to moze prisluskivati. Bio je nekako isprepadan. Rekao mi je da je procitao taj tekst i da bih ja kao sposoban covjek trebalo da se angazujem i da nadjem banke gdje Haris drzi te pare. Ja sam rekao:
Ganicu, ne licim ti ja na neko njuskalo da ja sad trazim banke. Ja sam advokat i ovoj drzavi mogu valjati u drugim stvarima. Ako se nesto krade, to vi rijesite.
Posto sam znao Harisa, Haris je od mene trazio da mu ucinim uslugu, jer je u to vrijeme Frankfurter Algemeine Zeitung pisao da Haris uveliko krade pare, da mu nadjem advokata koji bi mogao da ispita taj slucaj, pa cak i da tuzi taj list na sudu u Njemackoj. Ja sam njemu predlozio advokata, medjutim, rekao sam mu:
Pusti to sto pise strana stampa, nego gledaj ovdje stvari. Ejup Ganic mene moli da te lovim gdje pare drzis.
Poceo je da se trese k'o prut od straha. Pitao me je da li zelim da se nadjemo sa Alijom i to mu kazem. Rekao sam:
Mozemo ja, ti i Zika (E. Ganic, op.a.) da razgovaramo.
Odgovorio je:
Ne, ti sam to sa Alijom raspravi.
Harisov pratilac Dince me je odveo Aliji, a on me pitao:
Bogati, sta je to bilo sa Ejupom?
Ja mu ispricam i on mi kaze:

Ma, vidi ti sta njih dvojica rade, a ja sam mislio da mi oni vuku kola.

Istrazivali ste slucaj velikog kriminala sa ogromnim brojem pasosa u zapadnim zemljama. Do kakvih ste saznanja dosli?

BALIJAGIC: Nisam ja istrazivao, nego je Izetbegoviceva novina, Ljiljan, pocela da pise o tome, zeleci da mene predstavi kriminalcem posto sam uzivao ugled prava i pravicnosti u javnosti, a i pocelo je mnogo da se meni vjeruje. Zbog toga je ekipa KOS-ovih agenata oko Envera Mujezinovica i Fikreta Muslimovica smislila kako da baci ljagu na mene. Napravili su tekst da sam ja osoba koja svercuje pasose. Medjutim, ja sam, morajuci da se branim, dosao do frapantnih podataka. Pasosima su uglavnom svercovali drzavni namjestenici oko Bakira Alispahica i Sahbaza Dihanovica. Pricalo se da je tu bio i neki Kabasi, sadasnji vlasnik firmi u Sarajevu a bivsi kapetan u JNA. Za njega nisam provjerio. Dakle, oni su fakticki radili te pasose. Onda sam cuo za Azru Popovic u Ljubljani. Pa je onda neki Zoran izjavio da je u Italiji izvrsen prepad na njega i da mu je 1.000 pasosa ukradeno itd. Znaci, braneci sebe bio sam u prilici to istraziti. Dosao sam do podatka da je hodza Arnaut drugom hodzi naplatio pare da mu se za zeta napravi pasos. Taj zet je, mislim, Albanac. Bosanski pasos je bio vrijedan u inozemstvu gdje se besplatno studiralo. U Njemackoj se dobivala socijalna pomoc itd. Tako da je bila opca kradja pasosa. Mimo toga, poceli su mi se javljati ljudi, kao advokatu, sa informacijama da ne samo Bakir i Sahbaz to rade vec i konzulat koji je ljudima uzimao pare, a za njih nisu dobivali pasose. Evo vidite ovu potvrdu: Ejup i Delal iz Njemacke. Platili su zajedno za supruge i djecu po 1.500 DM i nista nisu dobili. Evo vidite, potpisao je Ramiz Radonja, sluzbenik bh. konzulata. Pasosi su se prodavali po hiljadu maraka i odredjeni su ljudi profitirali. I na to sam Aliji u pismenoj formi ukazao, ali on nikada nije htio da reagira. I zato sam ja morao pokrenuti u Njemackoj postupak protiv Ljiljana, jer nisu htjeli da objave moj demanti dok ih sud nije prisilio u Njemackoj. I onda sam pitanje pasosa i iznio. Osim toga, Ljiljan je u narednih 26 mjeseci pisao svasta o meni, izmisljajuci i sve potpisivajuci neke sofere, konduktere. Posto sebe nisam mogao da zastitim pred drzavnim organima, ja sam razgovarao sa nekim Zukicem, sefom Ljiljanovog predstavnistva. Njemu sam javio da mi Ljiljan ne objavljuje demantije. On je rekao da oni sa najviseg nivoa imaju zadatak, znaci od Alije, da tako pisu. Posto mi je porodica bila izlozena strahovitoj torturi, nisu mogli da se krecu, bilo je to uzasno vrijeme, ja sam se branio i podnio tadasnjem tuziocu u Den Haagu Richardu Goldstoneu izvjestaj i kompletnu dokumentaciju, sve moje demantije koje su bili duzni objaviti, a nisu. Alija je fakticki bio drzava, vlast, i mogao je da radi sta hoce, mogao je da ubija itd. Goldstone me je obavijestio da je taj predmet poslao u Istrazni odjel. Gavina Rukston, koji je u Istraznom odjelu, saopcio mi je da su otvorili istragu, i kada na tapet dodju novinari kao ratni zlocinci, bit ce svakako ispitana tuzba protiv Envera Mujezinovica, Selima Arnauta, Dzemaludina Latica, izvjesne Murise Skapur, Borovica itd. Te osobe koje su pisale, dobivale su lazni materijal od agenata KOS-a iz Beograda. Ovdje bih vrlo rado kazao jednu interesantnu stvar za javnost. U kompromitaciji moje licnosti koja je vodjena preko Ljiljana, ukljucio se i Selim Beslagic koji je davao odredjene lazne izvjestaje, a Ljiljan ih objavljivao. To me podsjetilo na jedan susret sa Zilhadom Kljucaninom 1993. godine, ne znam da li je to bilo u Splitu, kada mi je rekao da je Beslagic u toj njihovoj sluzbi i da je njihov covjek. I to tzv. potisnuto javno mnijenje gdje su bili prisutni glasovi o Selimovom kolaboriranju, foliranju javnosti i da je on jedan od cvrstih Alijinih ljudi, uputilo me je na zakljucak kako je davanje tih podataka listu Ljiljan islo preko obavjestajne sluzbe koja je vrsila moju kompromitaciju.

Bojite li se za vlastiti zivot?

BALIJAGIC: Sve je u Allahovim rukama i Allahova je zadnja.

BALIJAGIC: Ja sam 1994. godine od jednog politicara iz Bosne, mog kolege, Hrvata, dobio obavijest, koju sam prvi put u zivotu tada cuo, o specijalnoj postrojbi SEVE za likvidaciju politickih neistomisljenika. I cuo sam da su dobili nalog da me likvidiraju. Ja sam uputio pismo moleci Aliju da me ne likvidiraju, jer imam sitnu djecu. U Bosni, budite sigurni u to, ako Alija nece, nece vam faliti dlaka sa glave. Prema tome, u Allahovim je rukama i u Alijinim.

BALIJAGIC: Pitali ste kakvo je pravosudje u Federaciji? Evo vam primjer za ilustraciju stanja. Zastupao sam gospodina Munira Alibabica u sporu protiv novinara lista Ljiljan i sefa Alijine tajne policije Ademovica. Na 36 zakazanih rocista niko se nije pojavljivao: ni Latici, ni Hadzem Hajdarevic, ni Ademovic. Znate, kada sam se pozivao na odredbe Zakona o krivicnom potupku, trazeci da se optuzeni privedu, to je za sud bilo kino. Uzgred, iz novina sam saznao za Radoncicevu tuzbu na sudu protiv vas i vidim da je zbog jednog vaseg izostanka sud odrzao pretres bez vaseg prisustva kao okrivljenog. U civiliziranim zemljama to bi bio dovoljan razlog da ministar pravosudja podnese neopozivu ostavku iz moralnih razloga, a sudija izgubi posao trajno. Ili imate slucaj osvete vladajuce klike prema Seferu Halilovicu, koji se provodi kroz brata Hajrudina. Sud ocito tolerira lazi bivseg ambasadora SFRJ u Vijetnamu, generala Durica, i sadasnjeg Alijinog generala Delica. Delic, primjerice, kaze da nikada nije dao Duricu rjesenje za stan, a Duric donese rjesenje sa Delicevim potpisom. Kada sam trazio da se Duric ispita do kraja, sukladno Zakonu, on pobjegne iz sudnice, a sud ignorira odredbe ZKP-a da svaki pretres gdje je prekid trajao dulje od 30 dana mora iznova poceti i ne zeli Durica ponovo pozvati na sud.
Ja sam sokiran Ljiljanom. Oni su, primjerice, za napade na Alibabica trazili stavove najumnijih islamskih ucenjaka u Sarajevu. Nasli su ih u legendi o gubavcima. U skladu sa njom, navodno, Alibabicu su oprostili sto je prvi put vodio istragu protiv Alije. No, ne i drugi put, kada je kao sef policije zelio zastititi drzavu od kriminala. Ti islamski ucenjaci su dali suglasnost da mu se dâ zestoka osveta, do njegovog konacnog istrebljenja.

ln400.gif (326 bytes)

Jedno jutro dok sam sa Semsom Tankovicem pio kafu u hotelu Intercontinental u Zagrebu, prilazi nam trgovac oruzjem iz Beca, mislim da se radi o osobi koja je kasnije bila u aferi sa Hasanom Cengicem. Kaze nam da se pita ko danas upravlja Bosnom i nastavlja: Stekao sam dojam da onaj tko se prvi probudi u ovom hotelu toga dana upravlja Bosnom. Jednom mi predstave gospodina Saju i kazu da je on glavni. Drugog dana mi kazu da se od Saje ipak vise pita Izetbegoviceva snaha, treci dan mi kazu za nekog ministra, pa onda za Sabica... Za 15 dana koliko sam ovdje ja jos ne znam kome da prodam oruzje.

ln400.gif (326 bytes)

Braneci se od napada koje je o aferi sa prodajom pasosa o meni iskonstruirala Alijina tajna agentura dosao sam do frapantnih podataka. Primjerice, Izetbegovicev konzulat u Münchenu je angazirao ginekologa da lijeci ranjene borce Armije BiH! A radilo se o tome da su na taj nacin Izetbegovicevi diplomati, dok je Bosna gorjela, placali usluge izvrsenih abortusa nakon svojih seksualnih aktivnosti.

ln400.gif (326 bytes)

Nakon sto je 'munaficka obavjestajna sluzba', po Izetbegovicevoj suglasnosti, formirala moj dosje, ucinila je to i bivsa SDB BiH i sadasnji AID, i to u Bihacu i u Tuzli. U Bihacu je taj dosje vodio izvjesni agent tajne policije Basan, te je, kada je sagledao citav dosje, rekao da je Balijagic veci prijatelj Bosni nego 'moj ministar Alispahic, koji je, izgleda, ovaj dosje otvorio samo zato sto advokat Balijagic ukazuje kroz emigrantsku stampu na Alispahicev kriminal'. Tadasnji sef SDB-a u Bihacu Enver Ramic je imao obecanje od Alispahica da ce dobiti unapredjenje u slucaju da me namami u Bihac i tamo likvidira. Za tuzlanski dosje sam dobio potvrdu na sudu, kada je jedan kriminalac u prisustvu IPTF-a priznao da ga je SDB Tuzle, odnosno sadasnji AID, instruirao da djeluje protiv mene. To mi daje za pravo da zakljucim da su Alijine tajne politicke policije u dobroj sprezi sa kriminalcima, koji za njih trebaju odraditi kakav prljavi posao.

Objavljeno u broju 83 DANA
31. AUGUST / KOLOVOZ 1998.
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.

ln400.gif (326 bytes)

(Tekst izmjenjen bez odobrenja autora)
2000, Community of Friends of Stolac

Go Back