Slovenac Delija

Utjelovljenje srpskog sna

Ako se moze ubiti Arkana, niko vise nije siguran

Zeljko Raznatovic roden je 17. travnja 1952. u Brezicama. Vise puta isticao je da je u Sloveniji roden samo zato sto mu je otac Veljko, zrakoplovni oficir JNA, ondje bio na sluzbi. Djetinjstvo i mladost Raznatovic je proveo u Beogradu. Kao djecak, a i kad je postao punoljetan, osudivan je zbog teskih krada i oruzanih pljacki. Poslije toga se slicnim aktivnostima, koje je poslije nazivao "grijesima iz mladosti", nastavio baviti po Zapadnoj Europi.

U Beogradu, kad je otvorio diskoteku Amadeus pocetkom osamdesetih, o njemu se pocelo pricati da je povjerljivi covjek Sluzbe drzavne sigurnosti (SDB) i da je po nalogu SDB-a u Njemackoj likvidirao nekadasnjeg direktora INE Stjepana Djurekovica. Poslije se za mnoge druge tvrdilo da su odgovorni za Djurekovicevu smrt. Nitko od njih vise nije medu zivima.

U studenom 1983. Arkan je pucao i ranio dvojicu policajaca koji su ga htjeli uhititi. Za to nikada nije odgovarao.

U novinama se njegovo ime prvi put pojavilo dvije i pol godine poslije, kad je optuzen da je, vracajuci se s kockarske partije, pistoljem pretukao i slomio ruku ekonomistu Predragu Djajicu (bivsem nogometasu Crvene zvezde). Na sudenju je izjavio da je zaposlen u Saveznom sekretarijatu za unutarnje poslove (SSUP) ???

Iz Savezne policije je to demantirano.

Na iducem sudenju je Arkan pokazao zdravstvenu knjizicu ovjerenu u Domu zdravlja SSUP-a. (Navodno je i prilikom pretresa Raznatoviceva stana pronaden pistolj s posvetom tadasnjeg saveznog sekretara za unutarnje poslove i jednog od najmocnijih ljudi u SFRJ Stane Dolanca).

Voda navijaca Crvene zvezde postao je 1986. Razlicite navijacke grupe ujedinio je u jednu, nazvanu "Delije", na cijem je celu bio do 1991. Pocetkom zime koja je prethodila ratu uhapsila ga je hrvatska policija i osuden je na sest mjeseci zatvora zbog trgovine oruzjem.

Uskoro je osloboden !!! - u Beogradu je malo kome poznato kako i zasto.

Ubrzo je medu navijacima Crvene zvezde regrutirao prve "Tigrove", odnosno pripadnike Srpske dobrovljacke garde, koji su poslije optuzeni za niz zlocina u Hrvatskoj i BiH. Ono sto se pocetkom 1992. desavalo u Zvorniku i Bijeljini samo je potvrdilo njegovu cetnicku-reputaciju i blisku saradnju sa srpskim rezimom; prizori rukovanja s Biljanom Plavsic i Fikretom Abdicem obisli su svet - bas kao sto se istovremeno krilo da Arkan ima i te kakve veze u srpskom rukovodstvu koje mu davalo carte-blanche za svaku od njegovih sumanutih ideja.

Pamtimo da je Richard Holbrooke u nekoliko navrata o Arkanu razgovarao sa Slobodanom Milosevicem, (videti Holbrookeovu knjigu): Milosevic je uvjek odgovarao da on ne zna tko je Arkan i da nad njim nema kontrolu i da o Arkanu ne moze da govori. Richard Holbrooke tvrdio je da mu je Milosevic svojedobno, kad ga je upitao zasto ne uhapsi Raznatovica, odgovorio: Time bi moj zivot bio ugrozen.

Arkan vise nije medu zivima, tako da Milosevic, vjerojatno, nema razloga za takvu zabrinutost.

Pamtimo da je Arkan postao poslanik u Skupstini Srbije 1992, zahvaljujuci glasovima Srba s Kosova.

Pamtimo da je finansijski uspeh Arkana prevazisao sve ono sto smo o noveaux riches klasi slusali;
desetak kompanija, nekoliko pekara i poslasticarnica, vlasnik fudbalskog kluba "Obilic" koji je volsebno postao prvak Jugoslavije u sezoni 1997/98, mada su svi znali da Prvenstvo nije regularno ako sudije brinu o zivotima svojih familija...

Kao kandidat grupe gradana, 1992. je izabran za poslanika Skupstine Srbije. Kako je republicki parlament godinu dana poslije raspusten, osnovao je Stranku srpskog jedinstva (SSJ) i krenuo u spektakularnu predizbornu kampanju. U prepunim sportskim dvoranama na skupovima SSJ pjevale su zvijezde poput Olivera Mandica, Dzeja Ramadanovskog i Cece Velickovic, koja ce uskoro postati Raznatoviceva supruga. Poslije pjevaca nastupao je Arkan, drzeci govore o svetoj srpskoj zemlji. Ocekivalo se da ce SSJ osvojiti najmanje 10 poslanickih mjesta u skupstini, uglavnom na Kosovu. Ali posljednji predizborni skup u Beogradu pokazao je da nesto nije u redu. U velikoj sportskoj dvorani Pionir okupilo se samo oko 1000 ljudi, od kojih su barem dvije trecine bili navijaci Crvene zvezde. Na izborima je SSJ slavno propala, cak i ne usavsi u republicki parlament.

Ubrzo poslje izbora se razveo od supruge s kojom je imao cetvero djece (razvod ga je, navodno, kostao pet milijuna maraka). Ubrzo nakon toga, 1995. napravio je, takozvano, vjencanje desetljeca, koje je kostalo milijun maraka. Srecnica je bila, naravno, Svetlana Turbo-Ceca. Svadbeni rucak za 500 uzvanika prireden je u hotelu Intercontinental. Tu je, nakon cetiri i pol godine i ubijen.

Utjelovljenje srpskog sna

Postali su utjelovljenje srpskog sna:
Produkt Nebeskog Naroda.
Psihopata i lopata.
Djeca promasenog braka Srbije i Neba.

Nije bilo osobe starije od tri godine u Srbiji koja nije znala tko su
Turbo-Ceca i Turbo-Arkan,
turbo-malogradjani beogradskih suterena.

Vec tri tjedna poslije svadbe pojavio se vic:
Policijska patrola zaustavi automobil Mire Markovic i trazi od nje dokumente - vozacku i prometnu dozvolu i osobnu kartu. Iznervirana  sto je policajac ne prepoznaje, Miloseviceva supruga postavlja mu pitanje:
- Zar ne znate tko sam ja - prva dama Srbije!
Policajac je pogleda malo bolje, okrene se i dovikne kolegi u patrolnom automobilu:
Milorade, dodi, molim te, da vidis kako je Ceca ofucala.

Brak s turbo-folk zvijezdom kao da je potaknuo Raznatovicevu zelju za publicitetom. Na beogradskoj premijeri filma Underground Emira Kusturice kupio je ulaznice za prvih nekoliko redova.

Pred kamerama bi se, medutim, ponekad nasao u neugodnim situacijama. Kad je Raznatovic na konferenciji za novinare u Beogradu, kao predsjednik SSJ, izjavio da ce na pitanja odgovarati na srpskom, engleskom i njemackom jeziku, prvo pitanje bila je molba da na engleskom obrazlozi ekonomski program svoje stranke:
usutio je,
i nakon nekoliko minuta iznenada napustio konferenciju bez ikakva obrazlozenja.

Usporedo s politikom poceo se baviti i sportom. Od 1994. do 1995. bio je predsjednik nogometnog kluba Pristina. Diplomirao je na Visokoj trenerskoj skoli u Novom Sadu i 1996. godine stao na celo Obilica. Za pet godina ta ekipa prosla je kroz pet razina natjecanja, od beogradske zone do prvaka SRJ. Funkciju predsjednika kluba napustio je u svibnju 1998, kad je Uefa objavila najavu europskog bojkota Obilica. Njegovu ulogu preuzela je Turbo-Ceca, ali je i ona odustala kad je Uefa odlucila da Obilicu zabrani natjecanje u europskim kupovima. Tijekom zracnih udara NATO-a na SRJ Haski sud je priopcio da je Raznatovic na dotad tajnoj listi optuzenih za ratne zlocine. Avioni NATO-a bombardirali su hotel Jugoslavija u kojem je Raznatovic imao kockarnicu, s obrazlozenjem da je tu stab Tigrova. U Srbiji je i dalje uzivao status nedodirljivoga, a pricalo se da je nekoliko puta, sluzeci se krivotvorenim putovnicama, putovao po Europi.

Poslednjih godina Arkan se nije puno oglasavao u javnosti.
Kao da je hteo da imidz biznismena nadjaca secanja na Arkana cetnika. Godinu dana prije ubistva, proculo se da je bio u pregovorima sa sudom u Hagu: navodno, trazio je oslobadanje za sebe pod uslovom da podnese dokaze protiv Slobodana Milosevica.

Urgentni centar

Urgentni centar je odmah bio blokiran. Ljudi u uniformama su 100 metara ispred glavnog ulaza u bolnicu zaustavljali obicne automobile. Prolaz je bio moguc samo za skupe dzipove, mercedese i BMW-e. Policajci su cak i obicne bolesnike tjerali da lijecnicku pomoc traze u nekoj drugoj beogradskoj bolnici. Na odobrenje za prijem cekala su cak i ambulantna kola s obicnim bolesnicima iz unutrasnjosti. U zgradi bolnice bili su policajci s automatskim puskama. To, jednostavno, nije bila noc za obicne ljude. To je bila noc oprostaja sa istinskim srpskim junakom poznatim po carapi preko glave.

Dezurni istrazni sudac je nakon nekoliko sati priopcio ovako:
U hotelu Intercontinental lisen je zivota vatrenim oruzjem Milenko Mandic, zvani Manda, iz Beograda, roden 1956. u Zabljaku.

Nakon duze pauze dodao je (tek u drugoj recenici):
Istom prilikom nanesene su tjelesne ozljede vatrenim oruzjem i Zeljku Raznatovicu, zvanom Arkan, iz Beograda, rodenom 1952. u Brezicama (Slovenija), kao i Draganu Garicu iz Beograda, rodenom 1953. godine u Gnjilanu ?

Na drugoj strani svijeta, Sef britanske diplomacije Robih Cook i americka drzavna tajnica Madeline Albright izrazili su veliko zaljenje sto zlocinac nije odgovarao pred Haskim sudom za sve svoje svinjarije.

U udarnom Dnevniku Radiotelevizije Srbije pucnjava u Intercontinentalu nije spomenuta.

Rezimske novine Politika su tu informaciju stavile tek na 20. stranici.

Vladina Borba, koja ne izlazi nedjeljom, objavila je u ponedjeljak vijest o Raznatovicevoj smrti u dnu cetvrte stranice.

Prema jednom tumacenju, ljudima na visokim polozajima u vlasti Arkan je zasmetao jer se suvise osilio, ne libeci se da im na granici otima cijele cisterne nafte. Ljudi bliski Raznatovicu, medu kojima i njegov odvjetnik Giovanni Di Stefano, tvrde da je mogao biti nezgodan svjedok i da je podnosio nekakav dokazni materijal Haskom sudu. Navodno bi spomenuti materijal bio kljucan u eventualnom sudenju predsjedniku SRJ Slobodanu Milosevicu. Raznatovic je, tvrdi se, bio uvjeren da bi u slucaju suradnje s Haskim sudom optuzba za ratne zlocine protiv njega bila povucena ako bi znacajno opteretio optuznicu Slobodana Milosevica. Arkan je na to bio pristao - TUZIBABA! S tom teorijom povezuje se informacija objavljena prosle godine u Bruxellesu, da se Raznatovic preko svog odvjetnika raspitivao bi li ga belgijske vlasti uhapsile ako bi dosao u tu zemlju". Buduci da mu u Belgiji, tvrdilo se, zivi kci. Razliciti diplomati izjavljivali su da je Raznatovic pokusao isposlovati neku vrstu azila. On je pak sve to demantirao.

Raznatovicev prijatelj, poznati odvjetnik Toma Fila, ocijenio je da je razlog njegove likvidacije vjerojatno u sklopu raznih obracuna oko kockarnica. Ali u mogucnost da je za njegovu smrt odgovorna neka banda kriminalaca zainteresirana za preuzimanje njegovih unosnih poslova, malo tko u Beogradu vjeruje. Smatra se da je bio suvise krupna riba da bi se bilo tko iz podzemlja usudio krenuti na njega bez podrske drzave. Ostaju vanjski neprijatelji, nekakav hrvatski, muslimanski ili albanski Mosad zeljan osvete za sve ono sto su Tigrovi cinili proteklih godina. Mozda ne treba iskljuciti ni Amerikance ili neku drugu zapadnu zemlju, cija bi poruka trebala glasiti:
Ako mozemo ubiti Arkana, nitko vise nije siguran.

Ni jedan predstavnik vladajuce srpske koalicije, koju cine Socijalisticka partija Srbije, Jugoslavenska ljevica (JUL) Miloseviceve supruge Mire Markovic i Srpska radikalna stranka Vojislava Seselja, nije se oglasio povodom Raznatoviceve smrti. Brojne pak oporbene stranke optuzile su rezim da je odgovoran za ubojstvo. Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Draskovica tvrdi da se u zemlji provodi drzavni terorizam i da takve brutalne likvidacije siju strah i opcu nesigurnost kod gradana. Lider Gradanskog saveza Srbije Goran Svilanovic izjavio je da je ubijen netko tko je jako mnogo znao i u mnogo toga sudjelovao.

Arkanov kraj sasvim je u skladu sa serijom nerazresenih slucajeva ubistava u Beogradu; ubijen sef srpske policije (Radovan Stojcic Badza; na njegovoj sahrani Arkan bio tik iza Milosevica), ubijen Zoran Todorovic Kundak (sekretar Jugoslovenske levice i jedan od naftnih magnata), ubijen Slavko Curuvija (vlasnik i glavni urednik Dnevnog telegrafa)... ubijeno dvadesetak sefova i podsefova podzemlja i nikad ubica nije otkriven, nikad nista nije nadeno, nema tragova...

Beograd je grad u kojem su revolveraski obracuni gotovo svakodnevnica, ciji se stanovnici voze u autobusima i tramvajima koji ne bi mogli proci tehnicki pregled ni u jednoj africkoj zemlji, gdje je gotovo besmisleno traziti pomoc lijecnika jer lijekova nema. A mogucnost da obican gradanin, cija je prosjecna placa 80 njemackih maraka, ode s obitelji na kavu u Intercontinental jednaka je sansama da Arkanov ubojica bude otkriven.

KRAJ SVETA

( U SUPAK KOSMOSA SMO DOSPELI )